MAJKA TEREZA

“Nikada prije nisam bila u ratu, ali sam vidjela glad i smrt. Pitala sam se:‘ Što osjećaju ljudi koji to čine? ' Ne razumijem, ta svi su oni djeca Božja. Zašto to čine? Zaista ne razumijem. "
Beirut 1982, za vrijeme sukoba između izraelske vojske i palestinskih gerilaca.

“Molim Vas, izaberite put mira.U kratkom roku možda će biti pobjednika i pobijeđenih u ovom ratu kojeg se svi užasavamo. Ali to nikada ne može i nikada neće opravdati patnju, bol i gubitak ljudskih života koje će uzrokovati vaše oružje. "
Pismo predsjedniku SAD-a Georgu Bushu i iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu u siječnju 1991.

O SIROMAŠTVU MAJKA TEREZA

“Ja vidim Boga u svakom ljudskom biću। Kada perem rane gubavcima, imam osjećaj da njegujem samog Gospodina. Nije li to prekrasno iskustvo?" -- 1974 intervju.

“Kada vidim ovu pustoš, osjećam ljutnju u sebi। Inače sebi ne dozvoljavam ljutnju , ali nakon što sam vidjela Etiopiju ne mogu si pomoći." -- Washington 1984.

“Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.”

“Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.”

“U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom.”

“Ponekad mislimo da je siromaštvo biti gladan, gol i bez doma. Ipak, najveće siromaštvo je biti neželjen, nevoljen i znati da nitko ne mari za tebe. Mi moramo početi liječiti ovu vrstu siromaštva u našim vlastitim domovima.”

MAJKA TEREZA

NJENIM VLASTITIM RIJEČIMA
“Ne čekajte vođe; učinite to sami, čovjek čovjeku.”

Majka Tereza naučila nas je svojim vlastitim primjerom što uistinu znači “živjeti” evanđelje।

“Mislim da je danas svijet okrenut naopačke, i toliko je mnogo patnje zato što je tako malo ljubavi u domovima i obiteljskom životu. Nemamo vremena za našu djecu, nemamo vremena jedan za drugoga, nemamo vremena uživati jedan u drugome.”

“Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu...Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu.”

Službena internet stranica Svećeničke godine

http://www.annussacerdotalis.org/

Na stranici se između ostalog nalaze molitva za svećenike te prilozi o euharistijskom klanjanju za posvećenje svećenika.
U povodu Svećeničke godine, Kongregacija za kler otvorila je službenu stranicu ''Annus Sacerdotalis'' na adresi www.annussacerdotalis.org. Na ovoj višejezičnoj stranici, se na talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom i portugalskom jeziku objavljen je cjelovit tekst pisma pape Benedikta XVI. povodom početka Svećeničke godine te dekret o potpunom oprostu.
Objavljen je i životopis svetog Arškog župnika Ivana Marije Vianneya, prikaz njegova djela i nauke. Slijedi prikaz života još dvadeset svetih svećenika koji su u različitim dijelovima svijeta svojim služenjem ostavili poseban pečat.Na stranici se mogu pronaći i službeni dokumenti crkvenog učiteljstva o svećeništvu s Drugog vatikanskog koncila o svećenicima, Biskupske sinode, kao i niz dokumenata Kongregacije za kler.Također su objavljeni i materijali koji obrađuju različite teme vezane uz svećeničku službu od kristološke dimenzije svećeničkog ređenja, ministerijalnog svećenstva, potom o svećeničkom identitetu i poslanju, duhovnosti i zajedništvu, potom utjecaju medija i njihovu korištenju u svećeničkoj formaciji, koji su kulturni izazovi svećenika u trećem tisućljeću, kao i o psihološko-emotivnom sazrijevanju svećenika.Na stranica je objavljena i posebna poruka u povodu Svećeničke godine pročelnika Kongregacije za kler kardinala Claudia Hummesa, kao i njegove ranije poruke u raznim prigodama, te izlaganja u raznim prilikama tajnika Kongregacije nadbiskupa Maura Piacenza.Naposljetku tu je i molitva za svećenike, te prilozi o euharistijskom klanjanju za posvećenje svećenika i duhovno materinstvo.

Ljudi u svećeniku žele naći Boga

Odgovor na svećenički poziv je radikalno, duboko opredjeljenje koje mijenja život jedne osobe.
Knjiga ''Misli o svećeništvu'' pape Benedikta XVI., sabrala je i objavila Vatikanska nakladnička knjižara u prigodi otvaranja Svećeničke godine, koju je Sveti Otac svečano otvorio u petak predvodeći drugu Večernju svetkovine Presvetoga Srca Isusova.
Bog je jedino bogatstvo koje ljudi žele naći u jednom svećeniku, stoji na početku knjige namijenjene svećenicima i svima koji žele shvatiti svećenički poziv.Na primjedbu kako Papa tvrdi da je svećeničko ređenje “prijenos vlasništva“, don Giuseppe Costa, svećenik i ravnatelj Vatikanske nakladničke knjižare, rekao je kako Papa želi reći da svećenik ne pripada samome sebi, nego pripada Isusu Kristu, pripada Bogu, a kao svećenik treba se izjednačiti s Kristom, s Njim se mora poistovjetiti. To znači da se poput Isusa mora isprazniti za spas svakoga čovjeka. Promjena vlasništva znači da svećenik mora urediti svoj život poštujući Božju logiku. Odgovor na svećenički poziv je radikalno, duboko opredjeljenje koje mijenja život jedne osobe, ustvrdio je don Costa.Svećenik nikad ne smije iz vidika izgubiti svoju polaznu točku, njegovo se gledište mora poistovjećivati s Božjim, Isusovim gledištem. I onda kad je zaokupljen ovozemaljskim stvarnostima, poput gospodarstvenih i organizacijskih vidika, nikada ne smije iz vidika izgubiti da se mora odreći sebe kako bi spasio bližnjega, rekao je don Costa.Dodao je kako Papa ističe da svećenik mora biti čovjek molitve. Molitva je pomalo disanje svake duše, dakle i svećenikove. Ako svećenik ne moli, ne može živjeti u prijateljstvu s Isusom, niti sa zajednicom vjernika. Molitva je dakle bitna za svećenikovo preživljavanje i naročito za njegov duhovni život, zaključio je don Costa.

Krizu prevladati uz moralna načela

Nije moguć napredak Hrvatske bez poštivanja moralnih načela koja su sadržana u socijalnom nauku koji promiče Crkva, a koji počiva na odgovornosti svih za zajedničko dobro, ističe Komisija Iustita et pax.
Sjednica Komisije Justitia et pax Hrvatske biskupske konferencije pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića održana je 22. rujna u Zagrebu. Članovi su razgovarali o knjizi-zborniku izjava, dokumenata i priopćenja, izdanih tijekom 20 godina, koja uskoro izlazi, te će je Komisija predstaviti javnosti. Također je bilo riječi i o daljnjem radu i o članovima Komisije, što će se podastrijeti HBK-u na jesenskom zasjedanju u Dubrovniku.
U razmatranju aktualnog stanja u zemlji izraženo je žaljenje što se na poziv Europskog parlamenta, 23. kolovoza u nas nije obilježio kao dan spomena na žrtve totalitarizama. Činjenica je da u našem društvu jačaju nedemokratske tendencije onih koji sprječavaju da istina o našoj prošlosti konačno dobije svoje pravo mjesto u svijesti naših građana. Komisija izražava zabrinutost zbog sve prisutnijih napada na Crkvu i na pravo izražavanja mišljenja. Komisija, vjerna svome pozivu i imenu – pravda i mir – pozdravlja volju hrvatskih političkih institucija, Sabora i Vlade, da se neriješena granična pitanja sa susjednim državama rješavaju u duhu postojećeg međunarodnog prava i pravorijeka tzv. Badinterove komisije. Komisija poziva najuglednije hrvatske znanstvene i kulturne institucije da podrže ovakve napore i rješenja da se ne bi pretenzijama i ustupcima koji nisu pravno utemeljeni stvorili presedani koji bi u ovom dijelu Europe i svijeta ugrozili teško postignut mir i sigurnost država i naroda.U vremenu još uvijek prisutne svjetske gospodarske krize Komisija se poziva na svoju Izjavu od 3. lipnja ove godine, te želi upozoriti kako nije moguć napredak naše Domovine – pa tako ni gospodarski – bez poštivanja moralnih načela koja su sadržana u socijalnom nauku koji promiče Crkva, a koji počiva na odgovornosti svih za zajedničko dobro, na solidarnosti – osobito s najugroženijim skupinama u društvu, supsidijarnosti – što podrazumijeva poštivanje načela nemiješanja različitih razina upravljanja i djelovanja, te na poštovanju dostojanstva svake ljudske osobe. Zakoni u Republici Hrvatskoj – i oni koji ih donose – trebali bi imati na umu upravo ta načela, ukoliko želimo da se društvo konačno postavi na zdrave noge, da se oslobodimo neodgovornosti, gramzljivosti i korupcije u društvu.Komisija Iustitia et pax pozvala je vjernike da mole za mir i napredak Hrvatske.

Stop psovci: Kakve riječi izgovaramo?

Hrvatski narod, koliko se god može ponositi sa četrnaest stoljeća svojega kršćanstva, isto se toliko može crveniti pred Bogom, drugima i pred sobom za dužinu staža i gorljivosti u psovci.
U susretu s ljudima čujemo riječi, koje često nekontrolirano izgovaraju ne slušajući sami sebe. Na psovku ili uzaludno spominjanja imena Božjega, sugovornicima znam svratiti pozornost. Pri tomu sam doživljavao različite reakcije od odobravanja i ispričavanja do izvlačenja i opravdavanja. U nedavnoj zgodi upozoravajući na neprimjerene riječi i psovke, kršćanin srednje životne dobi s ciničnim smijehom odrješito mi reče: ''Hoću i dalje a to i nije neki grijeh, jer ga svi čine!'', uvjeravajući me da sam u zabludi.
“Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada“ (Mt 12, 32). O značenju ovih Isusovih riječi koje donose sva tri tzv. sinoptička evanđelja pitao sam se u djetinjoj dobi, dok sada primam upite za njihovo razjašnjenje. Ustrajati u grijehu unatoč spoznaji njegove težine, potpis je vlastite samo-osude u koju idemo slobodnom voljom. Još davno naš zemljak sv. Jeronim napisa: “Pas poznaje svoga gospodara i ne ujeda ga. I konj ne udara svojega gospodara, jer se za njega brine. Psovač naprotiv, psovkom udara i vrijeđa svojega gospodara - samoga Boga“. Hrvatski narod, koliko se god može ponositi sa četrnaest stoljeća svojega kršćanstva, isto se toliko može crveniti pred Bogom, drugima i pred sobom za dužinu staža i gorljivosti u psovci Božjega imena, B. D. Marije i svetaca. O poštivanju Božjega imena mnogo možemo naučiti od Izabranoga Izraelskoga naroda. Samo jedanput u godini veliki svećenik, mogao je s velikim poštovanjem izgovoriti Božje ime u hramskom svetištu. Za čitanja Božje riječi u Tori – Zakonu, Židovi nisu izgovarali imena Božjega već su koristili zamjenska imena Adonai, Elohim – Gospodin. Starozavjetni propis za psovača je strog i jasan: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje (Lev 24, 14).“Upitajmo se: Koliko kao pojedinci i narod imamo poštovanja prema Božjoj uzvišenosti, svetosti Njegova imena i vrijednosti svojih svetinja? Događa li nam se da istim jezikom molimo i blagoslivljamo, istodobno pogrđujući svetinje tvrdokorno ustrajući u grijehu bez želje za obraćenjem i promjenom?