PAPE I HRVATI

Papa Grgur I. Veliki, koji je kao nasljednik sv. Petra bio na čelu Kristove Crkve od 560. do 604. g. javlja godine 600. solinskom nadbiskupu Maksimu da Hrvati iz Bijele Hrvatske naseljavaju Istru i dolaze na Jadran.		Za Pape Ivana IV. Dalmatinca (640-642) Hrvati uspostavljaju veze sa Svetom stolicom i bivaju prvi pokršteni od svih slavenskih naroda. Od tada, tj. od stoljeća sedmog, pa sve do danas, Hrvati su ostali vjerni Petrovu nasljedniku i Katoličkoj Crkvi.
Za Pape Agatona (678-681) pokršteni Hrvati sklapaju ugovor s Papom da nikad neće provaljivati u tuđe zemlje, a Papa Agaton blagoslivlje Hrvate i obećaje im da će se Petrov nasljednik boriti za njih i biti im od pomoći ako i jedan drugi narod provali na hrvatsko tlo.		Papa Ivan VIII. (872-882) dana 7. lipnja 879. piše četiri pisma hrvatskom knezu Branimiru, priznavajući mu nad cijelom Hrvatskom zemaljsku vlast, te služi sv. Misu i blagoslivlje kneza i narod Hrvata. U lipnju 880. ozakonjuje crkveno-slavensko bogoslužje te 881. u Rimu osobno posvećuje ninskog biskupa Teodozija.
Papa Ivan X. (914-928) priznaje kraljevski naslov prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Na Splitskom nacionalnom Crkvenom Saboru 925. piše mu posalnicu u kojoj ga oslovljava "Dilecto filio Tomislao regi croatorum" (premilom sinu Tomislavu, kralju Hrvata).		Za vrijeme najvećeg hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. (1058-1074) Papa Nikola II. (1059-1061) šalje opata Majnarda na nacionalni crkveni sabor u Splitu na kojem se je uz sve zabrane uščuvala služba Božja na hrvatskom jeziku što je znak otpornosti hrvatskog naroda.
Papa Grgur VII. (1073-1085) šalje po legatu Gebizonu zastavu, mač, žezlo i krunu (znakove vladarske moći) hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru koji biva po istom papinskom legatu u listopadu 1075. svečano okrunjen za hrvatskog kralja. Papa piše da će svaki nepriijateljski čin protiv Hrvatske smatrati napadom na Apostolsku Stolicu sv. Petra.		Papa Aleksandar III. (1159-1181) dana 13. ožujka 1177. osobno je pohodio našu domovinu i svečano je dočekan od hrvatskog puka u Zadru. Dok je Papa na bijelom konju jahao ulicama Zadra, mnoštvo vjernika pjevalo mu je crkvene pjesme na hrvatskom jeziku.
Papa Inocent III. (1198-1216) šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju pored Zenice, Kulin ban, bosanski prvaci, te okupljeni narod ispovijediše javno i svečano svoju pripadnost vjeri svete rimske apostolske i katoličke Stolice.		Papa Grgur IX. (1227-1241) održava dobre odnose s bosanskim banom Matejem Ninoslavom, imenuje bosanske biskupe Ivana i Ponsu, te podjednako brani Bosnu od domaćeg krivovjerja kao i ugarske osvajačke politike u Bosni.
Papa Inocent IV. (1243-1254) odobrava senjskom biskupu Filipu uporabu hrvatske glagoljice u bogoslužju. Hrvatski glagoljaši ispisali su najvrijednije stranice hrvatske kulturne povijesti.		Papa Nikola IV. (1288-1292) godine 1291. šalje u Bosnu franjevce zbog učvršćivanja katoličke vjere u Bosni, a nakon što je dio Bosne prihvatio pateransku bosansku crkvu.
Ivan Pavao II. (1978-2005), Papa rođen u Bijeloj Hrvatskoj, posjetio je "ljubljeni puk hrvatski" 1994., 1998. i 2003. godine. U Rimu je već 1979. služio svetu Misu na hrvatskom jeziku. Zalagao se i molio za mir u našoj zemlji. Za njegova pontifikata diplomacija Svete Stolice prva je priznala državu Republiku Hrvatsku. Proglasio je svetima Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina, te blaženima Alojzija Stepinca, Mariju Petković i Ivana Merza.