Može li se doista vjerovati riječima iz današnjeg evanđelja: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina čovječjega!«
Taj Isusov govor na ravnici odgovara govoru na brdu blaženstava o kojem izvješćuje evanđelist Matej. Upravo u to bismo trebali biti uvjereni, makar se to protivi našem iskustvu. Tko bi to čovjeka koji gladuje u ovom našem suvremenom društvu mogao proglasiti blaženim? Pa svatko je sretan ako ima dovoljno za jelo i još može podijeliti s onim koji oskudijeva! Ili, tko bi proglasio blaženim čovjeka koji plače, tuguje, zabrinut je ili podnosi boli? Ili, koji bi čovjek trebao biti sretan ako ga susjedi, kolege na poslu, prijatelji ili možda rodbina ismijavaju npr. zbog toga što ide u crkvu i trudi se kršćanski živjeti? Tko bi to mogao prihvatiti kao blaženstvo?
Nisu li ta blaženstva tek jedna jeftina utjeha, skretanje pozornosti na ono onostrano, što nas tek u vječnosti čeka? Mora li nam ovdje, na ovome svijetu, biti tako loše, moramo li doživljavati takve teške i negativne stvari da bi nam na drugome svijetu bilo bolje?
Moramo priznati da nam doslovno značenje tih svetopisamskih riječi teško pada. Možda bi našim ušima primjerenije zvučalo kad bi nam Isus govorio otprilike ovako: Blago vama ako se ne laktašite kako bi bili prvi! Blago onima koji su obzirni i imaju otvorene oči i uši za ljude u potrebi oko sebe! Takvi će biti sretni i zadovoljni!
Isto tako, možda bi i oni izričaji koji počinju s »jao« zvučali drukčije kad bi bili formulirani ovako: Jao vama koji se brinete samo za svoj ugled i svoj bankovni račun! Neće vas učiniti zadovoljnijim ako ćete samo misliti na prva mjesta, na više novca i veću moć. Možda bi na temelju takvih izričaja lakše razumjeli koliko su blaženstva i »jao-poruke« zapravo važni za pravilno oblikovanje i življenje naše čovječnosti. Upravo za konkretan život ovdje i sada, a ne tek u vječnosti, s onu stranu naše stvarnosti.
Kad bismo se istinski trudili oko toga da ostvarimo ove poruke u svakodnevnom životu s našim bližnjima, onda bi kraljevstvo Božje već ovdje i sada poprimalo konkretne obrise. Pozvani smo da gradimo zajedništvo međusobno, da budemo okrenuti jedni prema drugima, računajući na pomoć odozgo prema Jeremijinim riječima: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina.«
Taj Isusov govor na ravnici odgovara govoru na brdu blaženstava o kojem izvješćuje evanđelist Matej. Upravo u to bismo trebali biti uvjereni, makar se to protivi našem iskustvu. Tko bi to čovjeka koji gladuje u ovom našem suvremenom društvu mogao proglasiti blaženim? Pa svatko je sretan ako ima dovoljno za jelo i još može podijeliti s onim koji oskudijeva! Ili, tko bi proglasio blaženim čovjeka koji plače, tuguje, zabrinut je ili podnosi boli? Ili, koji bi čovjek trebao biti sretan ako ga susjedi, kolege na poslu, prijatelji ili možda rodbina ismijavaju npr. zbog toga što ide u crkvu i trudi se kršćanski živjeti? Tko bi to mogao prihvatiti kao blaženstvo?
Nisu li ta blaženstva tek jedna jeftina utjeha, skretanje pozornosti na ono onostrano, što nas tek u vječnosti čeka? Mora li nam ovdje, na ovome svijetu, biti tako loše, moramo li doživljavati takve teške i negativne stvari da bi nam na drugome svijetu bilo bolje?
Moramo priznati da nam doslovno značenje tih svetopisamskih riječi teško pada. Možda bi našim ušima primjerenije zvučalo kad bi nam Isus govorio otprilike ovako: Blago vama ako se ne laktašite kako bi bili prvi! Blago onima koji su obzirni i imaju otvorene oči i uši za ljude u potrebi oko sebe! Takvi će biti sretni i zadovoljni!
Isto tako, možda bi i oni izričaji koji počinju s »jao« zvučali drukčije kad bi bili formulirani ovako: Jao vama koji se brinete samo za svoj ugled i svoj bankovni račun! Neće vas učiniti zadovoljnijim ako ćete samo misliti na prva mjesta, na više novca i veću moć. Možda bi na temelju takvih izričaja lakše razumjeli koliko su blaženstva i »jao-poruke« zapravo važni za pravilno oblikovanje i življenje naše čovječnosti. Upravo za konkretan život ovdje i sada, a ne tek u vječnosti, s onu stranu naše stvarnosti.
Kad bismo se istinski trudili oko toga da ostvarimo ove poruke u svakodnevnom životu s našim bližnjima, onda bi kraljevstvo Božje već ovdje i sada poprimalo konkretne obrise. Pozvani smo da gradimo zajedništvo međusobno, da budemo okrenuti jedni prema drugima, računajući na pomoć odozgo prema Jeremijinim riječima: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina.«
Nema komentara:
Objavi komentar