Korisni Linkovi

Redovnici:
Redovnici
Konventualci
Kapucini
Trećoredci
Isusovci
Salezijanci
Dominikanci
Karmelićani
Bosonogi karmelićani
Benediktinci
Kartuzijanci
Pavlini
Lazaristi
Dehonijanci
Palotinci
Neokatekumeni
Misionari Krvi Kristove
Redovnice
Franjevke
Dominikanke
Uršulinke
Križarice
Klanjateljice
Benediktinke
Ančele
Kčeri Božije Ljubavi
Sestre Milosrdnog Isusa
Milosrdnice
Duhovni centar Lužnica

Mediji:

Križ života
Katolici
Veritas
Glas Koncila
ika
Đakovačka biskupija
Mladi Plus
mak
Don Bosco
Katolički tjednik
svjetlo riječi
Crkva na kamenu
Veritas
Pogled
Zvonik
Opus Dei
Kršćanstvo
KatoLink
HBK
BK BIH
HKR
Radio Marija
Radio Mir
Radio Vatikan

Obrazovanje:

Teologija Zagreb
Teologija Split
Teologija Đakovu
Teologija Rijeci
FFDI Zagreb
Kanonsko pravo
Centar za bioetiku
Centar za SNC
FI za kulturu mira
Centar za nerođeni život
ETF Osijek
TFMVI Zagreb
ATF Maruševac
Bogoslovni Institut EC
NKG Zagreb
SKG Rijeka
IKG Osijek
KG Dubrovnik
Pazinski kolegij
KŠC Žepče
KŠC Travnik
Novicijat konventualaca
Novicijat u Hercegovini
ŽOG Sestara Milosrdnica
Vrtić Montessori
Vrtić Dobri

Franjevci:

Provincija sv. Ćirila i Metoda
Provincija sv. Jeronima
Provincija Presvetog Otkupitelja
Provincija Uznesenja BDM
Provincija Bosne Srebrene
Slovenska provincija sv. Križa
Ordo Fratrum Minorum
Franziskaner Deutschland
Franziskaner Oesterreich
Franziskaner Schweiz
The Franciscan Archive
Franciscan Youth
Franciscans International
San Francesco d'Assisi
Santa Chiara d'Assisi
Životopis sv. Antuna
Franciscan Cards
Studium Biblicum Franciscanum
Franciscan University of Steubenville
Pokret krunice
Duhovni centar Tabor
FSR Kaptol
FSR Osijek
FSR Virovitica
FSR Slavonski Brod
FRAMA
FRAMA Slovenija
FRAMA Tvrđa - Osijek
FRAMA Trsat - Rijeka
FRAMA Koprivnica
FRAMA Novi Marof
FRAMA Sveti Duh - Zagreb
FRAMA Siget - Zagreb
FRAMA Krnjevo

Ostali korisni sadržaji:

Međugorje shop
Humanitarna udruga Ivan Merz

Časoslov - Službena molitva Crkve

Jutarnja
R. Bože, u pomoć mi priteci! O. Gospodine pohiti da mi pomogneš! Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Himan
Zatim se govori odgovarajući himan.
Psalmodija
Nakon himna slijedi psalmodija, sastavljena od jednog jutarnjeg psalma, zatim hvalospjeva iz Starog zavjeta te drugog pohvalnog psalma, koji se govore s odgovarajućim antifonama.
U nedjeljnom i svagdanjem Časoslovu kroz godinu psalmi i hvalospjev uzimaju se sa svojim antifonama iz tekućeg Psaltira.
Kratko čitanje
U nedjeljnom i svagdanjem Časoslovu kroz godinu kratko ćitanje nalazi se u tekućem Psaltiru.Duže čitanje
Po volji se, osobito u slavljenju s narodom, može izabrati i duže čitanje, prema propisu br. 46 Uredbe.U slavljenju s narodom, ako je zgodno, može se dodati i kratka homilija, koja će gornje čitanje rasvijetliti.Odgovor na Božju riječ (Kratki otpjev)Poslije čitanja ili homilije može se, ako je zgodno, držati kratka šutnja.Osim toga dana je responzorijalna pjesma ili kratki otpjev, koji se nalazi na istom mjestu kao i kratko čitanje.
Mjesto otpjeva mogu se uzeti i druge pjesme istog značaja, ako su za to odobrene od Biskupske konferencije.
Evanđeoski hvalospjev
Zatim se govori s odgovarajućom antifonom slijedeći evanđeoski hvalospjev.U nedjeljnom časoslovu kroz godinu antifona za Blagoslovljen uzima se iz Vlastitog vremena a u svagdanjem Časoslovu iz psaltira. Evanđeoski hvalospjev (Lk I, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: + spasiti nas od neprijatelja naših - * i od ruke sviju koji nas mrze;iskazati dobrotu ocima našim, *i sjetiti se Saveza svetoga svojega,zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, *da će nam datite mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, * služimo bez strahau svetosti i pravednosti pred njim * u sve dane svoje.A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati * jer ćeš ići pred Gospodinomda mu pripraviš putove,da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu * po otpuštenju grijeha njihovih,darom premilosrdnog srca Boga našega *po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *da upravi noge naše na put mira.Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova. Amen.Ponovi se antifona.
Molbenica za posvetu dana i posla Gospodinu
Kad završi hvalospjev slijedi molbenica.
Nakon molbenice svi mole Gospodnju molitvu. Ako je zgodno, predstojnik nazočne pozove na molitvu kratkim poticajem, npr.:
A sada svi zajedno izmolimo molitvu koju nas je naučio Krist Gospodin:
Upravimo Ocu nebeskome svoju molitvu, iščekujući dolazak kraljevstva Božjega:
Bogu svome iskažimo hvalu i prošnjom mu se utecimo riječima koje nas je naučio sam Gospodin Isus:
Završimo ovu molbenicu (ove prošnje) riječima samog Krista:
Još jednom iskažimo hvalu Bogu i svoju molbu upravimo njemu Kristovim riječima:
Gospodine Isuse, sjeti se nas kad dođeš u kraljevstvo svoje i uči nas moliti:
Braćo, poslušni Kristovoj želji i mi upravimo svoju molitvu nebeskom Ocu:
Krist nas je naučio najljepšu molitvu. Izmolimo, je od sveg srca zajedno:
A sad svi zajedno izmolimo molitvu koju nam je Krist ostavio kao uzor svake molitve:
Oče naš koji jesi na nebesima,sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas i u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Molitva
Molitva Poslije Očenaša govori se neposredno, bez Pomolimo se, zaključna molitva, koja se u svagdanjem
Zaključak
Ako predvodi svećenik ili đakon:
R. Gospodin s vama. O. I s duhom tvojim.
Blagoslovio vas svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti.
O. Amen.
Ili drugi obrazac blagoslova, kao u Misi. Ako je otpust, slijedi poziv:Idite u miru.
O. Bogu hvala.Kod pojedinačnog moljenja ili ako nije nazočan svećenik ili đakon:Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
O. Amen.
Večernja
R. Bože, u pomoć mi priteci!O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš! Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Himan
Zatim se govori odgovarajući himan.Psalmodija Nakon himna slijedi psalmodija, sastavljena od jednog jutarnjeg psalma, zatim hvalospjeva iz Starog zavjeta te drugog pohvalnog psalma, koji se govore s odgovarajućim antifonama.U nedjeljnom i svagdanjem Časoslovu kroz godinu psalmi i hvalospjev uzimaju se sa svojim antifonama iz tekućeg Psaltira.
Kratko čitanje
U nedjeljnom i svagdanjem Časoslovu kroz godinu kratko čitanje nalazi se u tekućem Psaltiru.Duže čitanjePo volji se, osobito u slavljenju s narodom, može izabrati i duže čitanje, prema propisu br. 46 Uredbe.U slavljenju s narodom, ako je zgodno, može se dodati i kratka homilija, koja će gornje čitanje rasvijetliti.Odgovor na Božju riječ (Kratki otpjev)Poslije čitanja iIi homilije može se, ako je zgodno, držati kratka šutnja.Osim toga dana je responzorijalna pjesma ili kratki otpjev, koji se nalazi na istom mjestu kao i kratko čitanje.Mjesto otpjeva mogu se uzeti i druge pjesme istog značaja, ako su za to odobrene od Biskupske konferencije.
Evanđeoski hvalospjev
Zatim se s prikladnom antifonom govori slijedeći evanđeoski hvalospjev.
Veliča * duša moja Gospodinai klikće duh moj *U bogu mome Spasitelju,što pogleda na neznatnost službenice svoje:*odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.Jer velika mi djela učini Svesilni *sveto je ime njegovo. Od koljene do koljena dobrota je njegova*nad onima što se njega boje.Iskaza snagu mišice svoje, *rasprši oholice umišljene.Silne zbaci s prijestolja, *a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, *a bogate otpusti prazne.Prihvati Izraela, slugu svoga, *kako obeća ocima našim:spomenuti se dobrote svoje *prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.Slava Ocu i Sinu *i Duhu Svetomu.Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *i u vijeke vjekova. Amen.Slava Ocu. Kako bijaše.
Ponovi se antifona.
Prošnje
Kad završi hvalospjev, mole se prošnje.Nakon prošnji svi mole Gospodnju molitvu. Ako je zgodno, predstojnik nazočne pozove na molitvu kratkim poticajem, kao gore u Jutarnjoj.Oče naš koji jesi na nebesima,sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas i u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Molitva
Molitva Poslije Očenaša govori se neposredno, bez Pomolimo se, zaključna molitva, koja se u svagdanjem
Zaključak
Ako predvodi svećenik ili đakon:
R. Gospodin s vama. O. I s duhom tvojim.
Blagoslovio vas svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti.
O. Amen.
Ili drugi obrazac blagoslova, kao u Misi. Ako je otpust, slijedi poziv:Idite u miru.
O. Bogu hvala.
Kod pojedinačnog moljenja ili ako nije nazočan svećenik ili đakon:
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
O. Amen.

Življenje blaženstava

Može li se doista vjerovati riječima iz današnjeg evanđelja: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina čovječjega!«
Taj Isusov govor na ravnici odgovara govoru na brdu blaženstava o kojem izvješćuje evanđelist Matej. Upravo u to bismo trebali biti uvjereni, makar se to protivi našem iskustvu. Tko bi to čovjeka koji gladuje u ovom našem suvremenom društvu mogao proglasiti blaženim? Pa svatko je sretan ako ima dovoljno za jelo i još može podijeliti s onim koji oskudijeva! Ili, tko bi proglasio blaženim čovjeka koji plače, tuguje, zabrinut je ili podnosi boli? Ili, koji bi čovjek trebao biti sretan ako ga susjedi, kolege na poslu, prijatelji ili možda rodbina ismijavaju npr. zbog toga što ide u crkvu i trudi se kršćanski živjeti? Tko bi to mogao prihvatiti kao blaženstvo?
Nisu li ta blaženstva tek jedna jeftina utjeha, skretanje pozornosti na ono onostrano, što nas tek u vječnosti čeka? Mora li nam ovdje, na ovome svijetu, biti tako loše, moramo li doživljavati takve teške i negativne stvari da bi nam na drugome svijetu bilo bolje?
Moramo priznati da nam doslovno značenje tih svetopisamskih riječi teško pada. Možda bi našim ušima primjerenije zvučalo kad bi nam Isus govorio otprilike ovako: Blago vama ako se ne laktašite kako bi bili prvi! Blago onima koji su obzirni i imaju otvorene oči i uši za ljude u potrebi oko sebe! Takvi će biti sretni i zadovoljni!
Isto tako, možda bi i oni izričaji koji počinju s »jao« zvučali drukčije kad bi bili formulirani ovako: Jao vama koji se brinete samo za svoj ugled i svoj bankovni račun! Neće vas učiniti zadovoljnijim ako ćete samo misliti na prva mjesta, na više novca i veću moć. Možda bi na temelju takvih izričaja lakše razumjeli koliko su blaženstva i »jao-poruke« zapravo važni za pravilno oblikovanje i življenje naše čovječnosti. Upravo za konkretan život ovdje i sada, a ne tek u vječnosti, s onu stranu naše stvarnosti.
Kad bismo se istinski trudili oko toga da ostvarimo ove poruke u svakodnevnom životu s našim bližnjima, onda bi kraljevstvo Božje već ovdje i sada poprimalo konkretne obrise. Pozvani smo da gradimo zajedništvo međusobno, da budemo okrenuti jedni prema drugima, računajući na pomoć odozgo prema Jeremijinim riječima: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina.«

SV. FRANJE ASIŠKOG

Sv. Franjo Asiški se rodio u talijanskom gradiću Asizu 1181. g. Bio je imućna podrijetla, jer mu je otac bio trgovac a majka plemkinja. Krsno mu je ime Ivan Krstitelj, ali ga je otac iz milja i ljubavi prema Francuskoj, gdje je trgovao, preimenovao u Francesco što na hrvatskom zapravo znači «Francuzić». Biti sin bogatih roditelja uključuje u sebi tešku sudbinu i sve je prije negoli prednost. Naime, u bogatstvu roditeljskog doma postoji opasnost za mlade ljude. I sam Franjo je imao mnogo novca na raspolaganju, pa ga je zato lakoumno i nepromišljeno razdavao. Tako je postao vođom asiškoj mladeži. Poput mladih ljudi provodio je i Franjo svoje rane godine u različitim zabavama ne razbijajući si glavu različitim životnim problemima. Njegova sklonost rasipnosti koju je javno pokazivao otkriva nam i njegovu jednu osobinu vrijednu divljenja. Iako je bio bogat ipak nije bio uskogrudnog karaktera. Naime, kad je jednom u svojoj trgovini zbog trenutačne zaposlenosti škrto otpremio siromaha, iza tog postupka mučila ga je grižnja savjesti, zbog čega je odlučio: «Ubuduće neću odbiti nijedne molbe». Darivanje mu je bila osobina od njegove mladenačke dobi i ostala mu za svega njegova života.

Kao mladić živahne i vedre naravi, do svoje dvadeset i pete godine života, željan slave, sanjao je o viteštvu kao i mnogi mladići njegova vremena। Kao sudionik rata između Asiza i Peruđe 1202. g., pridružuje se 1205. g. carskoj vojsci u Apuliji nadajući se viteškoj časti i naslovu. No, umjesto toga dospijeva u zarobljeništvo, a njegovi viteški planovi pali su u vodu.Kad je napokon bio pušten iz pritvora, postao je nekako drugačijom osobom. Izgubio je živahnost, počeo se povlačiti od svijeta. Nekoć prosječni kršćanin sada više moli i razmišlja. Ta promjena u njegovu životu odvijala se polako, ali je poprimala sve određenije oblike, dok nije konačno i njegova okolina zapazila da je postao drugačijim. On sam je osjećao da je netko Jači ovladao njime. Kad je konačno prizdravio često se je čeznutljivo pitao: «Što daje smisao mome životu?» Tako iznenada jednoga dana susretne gubavca. Franjo je oduvijek osjećao silnu odvratnost prema toj bolesti; teško se mogao odlučiti da te ljude i pogleda zbog njihova izgleda i neugodna zadaha. No, gle čuda. Netko ga je prisilio da dadne jednome takvom čovjeku milostinju i da ga poljubi. Franjo pokriva svojim usnama ruku gubavca bez straha od zaraze. Upravo zato susret s gubavcem treba ocijeniti kao prvi korak u stanje «novoga života». Objašnjenje takvoga svojega postupka Franjo opisuje riječima: «Ovako mi je dao Gospodin da počnem činiti pokoru: dok sam još bio u grijesima, bilo mi je vrlo mrsko i gledati gubavce. I sâm Gospodin Bog dovede me među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I ono što mi se prije činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast.» Tu pobjedu nad svojim naravnim nagnućem Franjo je pripisivao samo Bogu a ne sebi. Od ne manjeg značenja za nje je bio i jedan drugi doživljaj. Jednog dana ušao je Franjo u napola ruševnu crkvicu sv. Damjana da se tu pomoli pred raspelom. Dok je bio uronjen u molitvu, čuo je glas s Raspela: «Franjo, vidiš li kako se ruši moja kuća? Hajde, obnovi je!» Od tog se prizora Franjo beskrajno duševno i tjelesno potresao.Franjo je u početku taj glas s križa shvatio doslovno: vjerovao je da mora obnoviti crkvicu sv. Damjana. Daje se na građevinske radove, popravlja crkvice sv. Damjana, Porcijunkule i dr., koje se nalaze u okolici Asiza. No, tijekom vremena je shvatio da je u krivu, jer je trebalo obnoviti živu Crkvu, kršćansku zajednicu. I ponovno se daje na posao i u njemu uspijeva. Franjo se nije pravio reformatorom, a postao je jedan od velikih duhovnih obnovitelja Crkve i vratio je njenom ispravnom određenju. Još jedan događaj doveo je konačno Franju pravome cilju. 24. veljače 1208. g. bio je nazočan slavljenju mise kad je čuo riječi Evanđelja (Mt 10): ''Idite... Propovijedajte... Bolesne liječite... Gubave čistite... Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir...'' Tada je uskliknuo: ''To je ono što hoću, to je ono što tražim, to želim cijelim srcem izvršavati'' (1 Cel 22). Kasnije će reći: ''... sam mi je Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetog Evanđelja'' (OR 14). U tom času iščezla je svaka zbunjenost iz njega. Odsad je znao sasvim određeno što hoće i nije više bilo za nj nikakve nesigurnosti i kolebanja. Riječi iz Evanđelja postale su mu tekstom odluke. Ispunjena beskrajnom radošću sva mu je duša čeznula samo za tim da vrši Gospodinove riječi i da ih u svom životu iznova oživotvori. Ipak, jedan od najvažnijih događaja u Franjinu životu je prizor s imućnim i poslovnim ocem koji se nikako nije mogao pomiriti sa idejama sina koji je postao ruglom gradu. Otac ne znajući više kako pomoći sebi i Franji tuži ga biskupu, a ovaj odredi javno suđenje na gradskom trgu. Sam događaj je izazvao veliku znatiželju. Na optužbe rasrđenog oca protiv nezahvalna sina, koji je konačno sve primio od njega, Franjo sa sebe skine haljine, te, stojeći gol pred javnošću, vraća ih svome ocu uz riječi: «Čujte svi vi i dobro razumijte: dosad sam zvao Petra Bernardona svojim ocem, ali budući da sam odlučio služiti Gospodinu, vraćam mu novac zbog kojeg se uzbudio i sve haljine koje posjedujem od njegova vlasništva; od sada ću govoriti: 'Oče naš, koji jesi na nebesima.'» Od tog događaja Franjo više nije lutao asiškom okolicom bez cilja. Odmah se je preobukao u jednostavnu odjeću s pojasom, počeo obilaziti trgove i propovijedati, odlazi među gubavce, sve je pozdravljao riječima: ''Gospodin ti dao mir!'' Tako je Franjo, poučen od Boga, započeo nov život, kako je i sam zapisao u oporuci: «Nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sâm Svevišnji objavio da moram živjeti po evanđelju.»Živeći tako radikalno, nije dugo potrajalo da su se oko njega počeli okupljaju mnogi ljudi koji su htjeli i sami, upravo poput njega, što vjernije i konkretnije živjeti Evanđelje. Tako je došlo do stvaranja i prvoga bratstva, o kojem Franjo zapisa: «Gospodin mi je dao braću.»Franjo je znao da je poslan pridobivati duše za Boga, za duhovnu obnovu kršćanstva i Crkve. Budući da se njegovo bratstvo i načinom odijevanja i života razlikovalo od ostalih ljudi, davali su dojam «da su jedna vrsta pustinjaka». Zato su ih i sami sugrađani nazivali «pokornicima iz grada Asiza». No, sam Franjo je htio da se njegovo bratstvo zovu «red manje braće», jer su htjeli biti maleni i da se ne bi tako usudili postati nešto veće. Budući da se bratstvo iz dana u dan sve više uvećavalo papa Inocent III. 1209. g. potvrđuje Franji i njegovoj braći Pravilo života, koje glasi: «Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.» U svom duhovnom usponu na vrhunce svetosti Franjo na brdu La Verni 1224. g. biva obilježen Isusovim ranama (stigmama). Naime, Franjo je gledao šestokrilog Serafa koji raširenih ruku i stisnutih nogu, pričvršćen na križ lebdi nad njim. Svetac je bio obuzet dubokim čuđenjem zbog te prikaze, ali je sam nije mogao protumačiti. Najednom se počnu na njegovim rukama i nogama pojavljivati tragovi rana kako ih je vidio na raspetom čovjeku iznad sebe. Nakon ove vrhunske točke mogao je uslijediti još samo svršetak. U dobi od četrdeset i dvije godine osjećao je da mu se, pritisnuta bolešću, oslabljena od askeze i rana, teške bolesti očiju – bliži smrt. Kod Franje ni traga nekom strahu od smrti! U takvom stanju Franjo po posljednji put blagoslovi svoj ljubljeni Asiz, legne u zadnjoj uri gol na golo tlo, jer je «htio da se gol bori s golim». Zatim reče: «Dobro došla, moja sestrice Smrti!» i odmah naredi okupljenoj braći da mu pjevaju o sestrici Smrti: «Hvaljen budi, Gospodine moj, zbog sestre nam Smrti tjelesne kojoj nijedan živi čovjek izmaknuti ne može. Jao onima što umiru u smrtnome grijehu. Blaženi koje snađu u tvojoj presvetoj volji, jer im druga smrt neće nauditi.»(Iz Pjesme Brata Sunca)Franjo je «sestricu smrt», dakle, dočekao pjevajući 3. listopada 1226. g. u Porcijunkuli, crkvici ispod Asiza. Kratko vremena iza njegove smrti održana je svečana rasprava o njegovu proglašenju svetim. Budući da o toj stvari nije bila iznesena niti jedna sumnja, sud je 1228. g. jednoglasno izjavio: «Izvanredno svet život potpuno svetog čovjeka ne treba potvrde čudesima, jer smo ga svojim vlastitim očima motrili, da tako kažemo doticali i u svjetlu istine promatrali.»

Svečanim misnim slavljem proslavljen zaštitnik Dubrovnika sv. Vlaho

Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje na otvorenom, ispred katedralne crkve, na svetkovinu sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije predvodio je šibenski biskup Ante Ivas, a koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup i metropolita Marin Barišić, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, kotorski biskup Ilija Janjić, pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar, biskup domaćin Želimir Puljić, izaslanik mostarskog biskupa don Tomo Vukšić, izaslanik hvarskog biskupa don Emil Pavišić, fra Željko Tolić iz Provincije Presvetog Otkupitelja te sedamdesetak svećenika.
Pozdravljajući uzvanike na festi dubrovački biskup čestitao je Dan grada Dubrovnika te posebno pozdravio armenskog biskupa Narega Alemeziana, izaslanika cilicijskog katolikosa Arama I.
Biskup Ivas u svojoj homiliji govorio je o povezanosti sv. Vlaha i grada Dubrovnika ističući da je proslava svetkovine sv. Vlaha ne samo jednodnevna festa nego trajna duhovna baština Dubrovnika kojom su se njegovi stanovnici stoljećima nadahnjivali i čuvali je.
Od te svete baštine, kazao je biskup Ivas Grad je živio "slobodno i časno, gradio svoju kulturu, i s njome bogatio svaku novu generaciju, u svim vremenima..., koja su često bila na smrt prijeteća..., od velike Trešnje do Dakse još ne isplakane u svom vapaju za pravdom i do krvave opsade, razaranja i domovinske obrane". Tu baštinu prepoznavao je vjekovima hrvatski narod, a od prošle godine ju je priznalo i čovječanstvo: "Kao da su neki dobri i mudri i za sudbinu svijeta zabrinuti ljudi htjeli poručiti svemu svijetu, a ponajviše staroj Europi za koju je papa Ivan Pavao II. sa žalošću rekao da je izgubila svoju dušu, svoju kršćansku dušu, pa se opredijelila za kulturu smrti, da ne zaboravlja olako svoju duhovnu baštinu, svoju kršćansku kulturu života, 'života u izobilju' Božjem, kako je Isus volio reći, ako želi dobro sebi i svojoj djeci."
Na 1038. festu svetog Vlaha pristigli su hodočasnici iz raznih krajeva Hrvatske i susjednih država. Najbrojniji su i ove godine Šibenčani, a najviše kilometara prešli su vjernici iz Velikog rata s Dugog otoka, te hodočasnici iz Soljana u Slavoniji u narodnoj nošnji i s tamburašima. Šarenilu feste, uz narodne nošnje dubrovačkog kraja, pridonijeli su i povijesna postrojba iz Kostela, Otočki graničari, Gradska straža iz Bakra te vjernici u nošnjama iz raznih župa Bosne i Hercegovine kao i Hrvati iz Boke.
Po sunčanom, ali i izuzetno hladnom vremenu, duga procesija s barjacima zauzela je glavne ulice Grada, a svakom sudioniku procesije na vratima crkve sv. Vlaha njezin rektor mons. Toma Lučić osobno je pružio ruku. Isusovu pelenicu u procesiji su nosili članovi Bratstva Presvetog Sakramenta, a baldahin dubrovački sportaši. U procesiji je sudjelovao i armenski biskup Nareg Alemezian noseći moći ruke sv. Vlaha. (ika / gk)

Kardinal Bozanić blagoslovio Gospin kip u zagrebačkoj bogosloviji

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je u srijedu Bogoslovno sjemenište na zagrebačkom Kaptolu gdje je zajedno sa sjemenišnim poglavarima predvodio misno slavlje u kapelici Srca Isusova tijekom kojega je blagoslovio novi kip Blažene Djevice Marije.
U homiliji u kojoj se osvrnuo na liturgijska čitanja, a posebice na evanđelje koje je govorilo o navještenju, kardinal je pozvao bogoslove da se ugledaju na Blaženu Djevicu Mariju i sami poput nje u potpunosti odgovore na poziv koji im je dan. Mariju je okarakterizirao kao majku svećenika te potaknuo okupljene da joj se utječu u svakome trenutku.
"Marija je stalni uzor kako čovjek treba voditi dijalog s Bogom, onaj dijalog koji se odvija u tišini, ali i koji nosi poteškoće i probleme, koji predstavlja i šutnju i govor", rekao je kardinal Bozanić te ustvrdio kako je evanđelje o navještenju evanđelje poziva i razgovora s Bogom, evanđelje koje nije dovršeno već se nastavlja u vremenu jer Bog silazi, Duh Božji nadahnjuje, poslanik Božji zove i iznova poziva čovjeka da surađuje s Bogom u Božjem djelu.
"I tu je Marija koja je za nas ovdje, za svećenike, đakone i bogoslove uzor kako uz sva pitanja koja imam pravo postaviti i koja trebam postaviti, kako reći 'Evo me, ja prihvaćam tvoju volju'", ohrabrio je kardinal bogoslove istaknuvši kako je upravo to povijest odnosa čovjeka i Boga koja se stalno nastavlja. Zagrebački je nadbiskup pozvao bogoslove da se, po uzoru na papu Ivana Pavla II, u potpunosti predaju Mariji, jer "ako sam Marijin, onda sam na Kristovom putu. Biti njezin znači biti sav u Kristu, a Krist nas zove jer želi da s njim surađujemo".
Blagoslovljeni kip Blažene Djevice Mariji izrađen je u Tirolu, ali po originalnom nacrtu koji je načinjen u Hrvatskoj, gotovo u prirodnoj veličini, a načinjen je od drveta tako da se skladno uklapa u cjelinu novoobnovljene kapelice. (ms, gk)
4.2.2010.

Svećenik bi trebao biti...

Čovjek koji se borio s Bogom
izvor posvećivanja
grešnik kojemu je Bog oprostio

Gospodar svojih želja
sluga plašljivima i slabima
onaj koji se ne klanja moćnicima, ali se savija pred siromašnima




Učenik svoga Gospodina
pastir svoga stada
prosjak širom otvorenih ruku


Nositelj bezbrojnih darova
čovjek na bojnom polju
majka koja tješi bolesno dijete

naoružan mudrošću svoje dobi
i djetinjim povjerenjem
okrenut prema Nebu, a s nogama na zemlji

iskusan u patnji
daleko od svake pohlepe
uviđavan

stvoren za radost



u govoru iskren
prijatelj mira
neprijatelj lijenosti



zauvijek postojan ...



... toliko različit od mene!