Službena internet stranica Svećeničke godine

http://www.annussacerdotalis.org/

Na stranici se između ostalog nalaze molitva za svećenike te prilozi o euharistijskom klanjanju za posvećenje svećenika.
U povodu Svećeničke godine, Kongregacija za kler otvorila je službenu stranicu ''Annus Sacerdotalis'' na adresi www.annussacerdotalis.org. Na ovoj višejezičnoj stranici, se na talijanskom, engleskom, njemačkom, francuskom, španjolskom i portugalskom jeziku objavljen je cjelovit tekst pisma pape Benedikta XVI. povodom početka Svećeničke godine te dekret o potpunom oprostu.
Objavljen je i životopis svetog Arškog župnika Ivana Marije Vianneya, prikaz njegova djela i nauke. Slijedi prikaz života još dvadeset svetih svećenika koji su u različitim dijelovima svijeta svojim služenjem ostavili poseban pečat.Na stranici se mogu pronaći i službeni dokumenti crkvenog učiteljstva o svećeništvu s Drugog vatikanskog koncila o svećenicima, Biskupske sinode, kao i niz dokumenata Kongregacije za kler.Također su objavljeni i materijali koji obrađuju različite teme vezane uz svećeničku službu od kristološke dimenzije svećeničkog ređenja, ministerijalnog svećenstva, potom o svećeničkom identitetu i poslanju, duhovnosti i zajedništvu, potom utjecaju medija i njihovu korištenju u svećeničkoj formaciji, koji su kulturni izazovi svećenika u trećem tisućljeću, kao i o psihološko-emotivnom sazrijevanju svećenika.Na stranica je objavljena i posebna poruka u povodu Svećeničke godine pročelnika Kongregacije za kler kardinala Claudia Hummesa, kao i njegove ranije poruke u raznim prigodama, te izlaganja u raznim prilikama tajnika Kongregacije nadbiskupa Maura Piacenza.Naposljetku tu je i molitva za svećenike, te prilozi o euharistijskom klanjanju za posvećenje svećenika i duhovno materinstvo.

Ljudi u svećeniku žele naći Boga

Odgovor na svećenički poziv je radikalno, duboko opredjeljenje koje mijenja život jedne osobe.
Knjiga ''Misli o svećeništvu'' pape Benedikta XVI., sabrala je i objavila Vatikanska nakladnička knjižara u prigodi otvaranja Svećeničke godine, koju je Sveti Otac svečano otvorio u petak predvodeći drugu Večernju svetkovine Presvetoga Srca Isusova.
Bog je jedino bogatstvo koje ljudi žele naći u jednom svećeniku, stoji na početku knjige namijenjene svećenicima i svima koji žele shvatiti svećenički poziv.Na primjedbu kako Papa tvrdi da je svećeničko ređenje “prijenos vlasništva“, don Giuseppe Costa, svećenik i ravnatelj Vatikanske nakladničke knjižare, rekao je kako Papa želi reći da svećenik ne pripada samome sebi, nego pripada Isusu Kristu, pripada Bogu, a kao svećenik treba se izjednačiti s Kristom, s Njim se mora poistovjetiti. To znači da se poput Isusa mora isprazniti za spas svakoga čovjeka. Promjena vlasništva znači da svećenik mora urediti svoj život poštujući Božju logiku. Odgovor na svećenički poziv je radikalno, duboko opredjeljenje koje mijenja život jedne osobe, ustvrdio je don Costa.Svećenik nikad ne smije iz vidika izgubiti svoju polaznu točku, njegovo se gledište mora poistovjećivati s Božjim, Isusovim gledištem. I onda kad je zaokupljen ovozemaljskim stvarnostima, poput gospodarstvenih i organizacijskih vidika, nikada ne smije iz vidika izgubiti da se mora odreći sebe kako bi spasio bližnjega, rekao je don Costa.Dodao je kako Papa ističe da svećenik mora biti čovjek molitve. Molitva je pomalo disanje svake duše, dakle i svećenikove. Ako svećenik ne moli, ne može živjeti u prijateljstvu s Isusom, niti sa zajednicom vjernika. Molitva je dakle bitna za svećenikovo preživljavanje i naročito za njegov duhovni život, zaključio je don Costa.

Krizu prevladati uz moralna načela

Nije moguć napredak Hrvatske bez poštivanja moralnih načela koja su sadržana u socijalnom nauku koji promiče Crkva, a koji počiva na odgovornosti svih za zajedničko dobro, ističe Komisija Iustita et pax.
Sjednica Komisije Justitia et pax Hrvatske biskupske konferencije pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića održana je 22. rujna u Zagrebu. Članovi su razgovarali o knjizi-zborniku izjava, dokumenata i priopćenja, izdanih tijekom 20 godina, koja uskoro izlazi, te će je Komisija predstaviti javnosti. Također je bilo riječi i o daljnjem radu i o članovima Komisije, što će se podastrijeti HBK-u na jesenskom zasjedanju u Dubrovniku.
U razmatranju aktualnog stanja u zemlji izraženo je žaljenje što se na poziv Europskog parlamenta, 23. kolovoza u nas nije obilježio kao dan spomena na žrtve totalitarizama. Činjenica je da u našem društvu jačaju nedemokratske tendencije onih koji sprječavaju da istina o našoj prošlosti konačno dobije svoje pravo mjesto u svijesti naših građana. Komisija izražava zabrinutost zbog sve prisutnijih napada na Crkvu i na pravo izražavanja mišljenja. Komisija, vjerna svome pozivu i imenu – pravda i mir – pozdravlja volju hrvatskih političkih institucija, Sabora i Vlade, da se neriješena granična pitanja sa susjednim državama rješavaju u duhu postojećeg međunarodnog prava i pravorijeka tzv. Badinterove komisije. Komisija poziva najuglednije hrvatske znanstvene i kulturne institucije da podrže ovakve napore i rješenja da se ne bi pretenzijama i ustupcima koji nisu pravno utemeljeni stvorili presedani koji bi u ovom dijelu Europe i svijeta ugrozili teško postignut mir i sigurnost država i naroda.U vremenu još uvijek prisutne svjetske gospodarske krize Komisija se poziva na svoju Izjavu od 3. lipnja ove godine, te želi upozoriti kako nije moguć napredak naše Domovine – pa tako ni gospodarski – bez poštivanja moralnih načela koja su sadržana u socijalnom nauku koji promiče Crkva, a koji počiva na odgovornosti svih za zajedničko dobro, na solidarnosti – osobito s najugroženijim skupinama u društvu, supsidijarnosti – što podrazumijeva poštivanje načela nemiješanja različitih razina upravljanja i djelovanja, te na poštovanju dostojanstva svake ljudske osobe. Zakoni u Republici Hrvatskoj – i oni koji ih donose – trebali bi imati na umu upravo ta načela, ukoliko želimo da se društvo konačno postavi na zdrave noge, da se oslobodimo neodgovornosti, gramzljivosti i korupcije u društvu.Komisija Iustitia et pax pozvala je vjernike da mole za mir i napredak Hrvatske.

Stop psovci: Kakve riječi izgovaramo?

Hrvatski narod, koliko se god može ponositi sa četrnaest stoljeća svojega kršćanstva, isto se toliko može crveniti pred Bogom, drugima i pred sobom za dužinu staža i gorljivosti u psovci.
U susretu s ljudima čujemo riječi, koje često nekontrolirano izgovaraju ne slušajući sami sebe. Na psovku ili uzaludno spominjanja imena Božjega, sugovornicima znam svratiti pozornost. Pri tomu sam doživljavao različite reakcije od odobravanja i ispričavanja do izvlačenja i opravdavanja. U nedavnoj zgodi upozoravajući na neprimjerene riječi i psovke, kršćanin srednje životne dobi s ciničnim smijehom odrješito mi reče: ''Hoću i dalje a to i nije neki grijeh, jer ga svi čine!'', uvjeravajući me da sam u zabludi.
“Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada“ (Mt 12, 32). O značenju ovih Isusovih riječi koje donose sva tri tzv. sinoptička evanđelja pitao sam se u djetinjoj dobi, dok sada primam upite za njihovo razjašnjenje. Ustrajati u grijehu unatoč spoznaji njegove težine, potpis je vlastite samo-osude u koju idemo slobodnom voljom. Još davno naš zemljak sv. Jeronim napisa: “Pas poznaje svoga gospodara i ne ujeda ga. I konj ne udara svojega gospodara, jer se za njega brine. Psovač naprotiv, psovkom udara i vrijeđa svojega gospodara - samoga Boga“. Hrvatski narod, koliko se god može ponositi sa četrnaest stoljeća svojega kršćanstva, isto se toliko može crveniti pred Bogom, drugima i pred sobom za dužinu staža i gorljivosti u psovci Božjega imena, B. D. Marije i svetaca. O poštivanju Božjega imena mnogo možemo naučiti od Izabranoga Izraelskoga naroda. Samo jedanput u godini veliki svećenik, mogao je s velikim poštovanjem izgovoriti Božje ime u hramskom svetištu. Za čitanja Božje riječi u Tori – Zakonu, Židovi nisu izgovarali imena Božjega već su koristili zamjenska imena Adonai, Elohim – Gospodin. Starozavjetni propis za psovača je strog i jasan: “Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje (Lev 24, 14).“Upitajmo se: Koliko kao pojedinci i narod imamo poštovanja prema Božjoj uzvišenosti, svetosti Njegova imena i vrijednosti svojih svetinja? Događa li nam se da istim jezikom molimo i blagoslivljamo, istodobno pogrđujući svetinje tvrdokorno ustrajući u grijehu bez želje za obraćenjem i promjenom?

Papa molio za svoje prethodnike

Papa Benedikt XVI. u molitvi je posebno spomenuo pokojnog papu Ivana Pavla II.
Na Dušni dan, kada se u cijelom svijetu Katolička crkva prisjećala pokojnih vjernika, papa Benedikt XVI. je prema već ustaljenoj tradiciji sišao u vatikanske katakombe u bazilici svetog Petra i molio za svoje prethodnike na njihovim grobovima.
U ovim vatikanskim špiljama povjeravamo Očevu milosrđu sve čiji je grob ovdje i koji očekuju uskrsnuće tijela, naročito papu Ivana Pavla II. i druge vrhovne svećenike koji su obavljali službu pastira opće Crkve, da budu sudionici vječne nebeske liturgije, rekao je papa Ratzinger.Papa se također spomenuo svih rođaka, prijatelja i pokojnih dobročinitelja. U molitvi vjernika molilo se za sve koji su žrtve bilo kakvoga oblika nasilja, da njihova žrtva požuri doba bratstva i mira.

Međugorski fenomen u Vatikanu

Upute koje namjerava obznaniti Vatikan neće biti namijenjene samo Međugorju, već i ostalim mjestima u svijetu na kojima se, prema izjavama raznih vidjelica, navodno ukazuje Gospa.
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić najavio svoj dolazak u Vatikan na razgovore o međugorskom fenomenu, a Vatikan bi do konca ove godine trebao objaviti upute o držanjima biskupa i svećenika prema navodnim ukazanjima Gospe u Međugorju.
Upute koje namjerava obznaniti Vatikan neće biti namijenjene samo Međugorju, već i ostalim mjestima u svijetu, a ima ih oko 2500, na kojima se, prema izjavama raznih vidjelica, navodno ukazuje Gospa, javio je dopisnik Večernjeg lista iz Rima Silvije Tomašević.Upute koje namjerava objaviti Vatikan trebale bi uvesti malo reda i ne znače automatski negiranje onoga što se događa u Međugorju. Vatikan će naznačiti kako se treba ponašati prema takvim fenomenima, odnosno kako biskupije na čijem teritoriju ima navodnih ukazanja trebaju osnovati povjerenstva u kojima će biti ne samo liječnici i teolozi, već i egzorcisti, kako bi se temeljito izučila događanja, javlja Tomašević.Posljednjih mjeseci se međugorsko pitanje više puta spominjalo i postalo je sve kontroverznije. Koncem rujna je biskup Ratko Perić, pod čijom je jurizdikcijom Međugorje, objavio više dokumenata u kojima, uz ostalo, poručuje vjernicima i svećenicima da se “ne ponašaju kao da su ukazanja priznata i dostojna vjere”. Mostarski biskup je zabranio održavanje obreda, konferencija i slavlja u Međugorju bez njegova odobrenja, te je zabranio svako spominjanje navodnih “ukazanja”, navodnih “poruka” i “vidjelica” u dokumentima i liturgijama.Neki vatikanisti procjenjuju kako ni bivši pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger, dok je bio na tome položaju, kao ni sada kada je na Petrovoj stolici, kao ni kardinal Tarcisio Bertone, koji je bio tajnikom u Kongregaciji za nauk vjere, nisu nikada pokazali “entuzijazam za Međugorje”.Crkveni vrh, kako lokalni, tako i onaj u Vatikanu, skeptičan je prema međugorskom fenomenu, posebno zato što “vidjelice” drže kako “ukazanja” traju, a to znači kako se oko 40.000 puta Gospa “ukazala” vidjelicama.

Vlast i vjera: Što kaže Sveto pismo?

Vlast koja je sama sebi smisao te radi isključivo na održavanju privilegija i činovničkog aparata koji ne radi na stvaranju pretpostavki ekonomskog napretka nema legitimitet i nije u skladu sa kršćanskim naukom…
Od mnogih ''vječnih rasprava'' jedna je povezana odnosom vlasti i vjere, odnosno kako bi se država trebala ponašati prema vjernicima, i na koji način vjernici mogu i trebaju participirati u društvu u kojemu žive.
Želimo se pozabaviti tim pitanjem iz perspektive Svetoga pisma, svete knjige kršćana, i svjetovne vlasti modernog vremena s posebnim osvrtom na društveni kontekst u kojemu živimo i zemlje koja je naša domovina kako ju sa ponosom u srcu i poezijom na usnama nazivamo Lijepa naša! Budući je pitanje kompleksno ističemo temeljna načela, a ne konačan sud.Sekularna vlast podrazumijeva; politiku i državno - birokratski aparat, koji upravlja bez uplitanja religije na način da vjerske zajednice utječu na upravljanje i vođenje državnih poslova. Neki, vrlo glasni, pojedinci ovu temeljnu postavku sekularne države izokreću pa bi religiju izbacili iz društva te pokušavaju ograničiti, umanjiti ili obezvrijediti vjeru u društvu. Njih treba podsjetiti kako je to protiv Opće deklaracije UN-a, ali i Ustava i zakona naše domovine. Budući većina ljudi u svijetu time i Hrvatskoj ima religiozne osjećaje zbog toga su vjerske zajednice pozvane aktivno učestvovati u životu društva i stvaranju klime, koja će poticati pozitivne vrijednosti temeljene na religijskom identitetu i toleranciji prema svima bez uplitanja u vođenje politike ili birokratskih poslova zemlje. Njihovo poslanje, u jednom dijelu, uključuje iznošenje kritičkih osvrta, koji imaju za cilj poboljšanje opće društvene klime te vladavinu prava i pravedno društvo.Biblija iznosi načela koja su nad vremenska i povezna sa različitim društvenim sustavima, ali je nemoguće primjenjivati sve legislativne odredbe u današnje vrijeme! Ipak je moguće kroz proučavanje i iščitavanje pronalaziti načela za formiranje svjetonazora i principe djelovanja u društvenoj zajednici današnjeg doba. Pri tome se načelo odvojenosti religije od države, i zabrana uplitanja vlasti u religijska pitanja te izražavanje vjere ne kose, nego nadopunjavaju.
Starozavjetni koncept i problemi u svezi s timBiblija se dijeli na Stari i Novi zavjet, oni su integrativno povezani i jesu Božja Riječ, zato je potrebno uočiti kakova je bila uloga Prvog saveza u društvenom okružju tog vrjemena. Pri tome taj odnos ne treba doživljavati idealnim i bez problema jer ono što je Objava naznačivala kao načelo život često je bilo u raskoraku sa stvarnim životom o čemu svjedoči i Sveto pismo.Društveni odnosi i društvena zajednica u Starom zavjetu, bez obzira na koji se dio povijesti osvrćemo; plemenska zajednica, vladavina Mojsija i plemenski vođa, vrijeme sudaca, Monariju, ili poslije babilonsko sužanjstvo; bio je temeljen po načelu da zakoni i cijelo društvo treba biti vođeno i podređeno Bogu, to se očitavalo kroz provođenje Božjeg zakona objavljenog u Petoknjižju. Ali nije uvijek bilo jasno kako provoditi u život i to je predstavljalo problem. Načelo teokratskog ustroja, dobrim djelom, je funkcioniralo i ostvarivano kroz sustav uprave koji je temeljen na Mojsijevom zakonu ili barem na načelima koja su iz njega proizlazila.Dekalog je temelj Bogoljublja i čovjekoljublja odnosno pravilnog Bogoštovlja i odnosa u društvenoj zajednici. Deset su Božjih zapovijedi temeljna smjernica, ali pored njih postoje mnoge druge legislative; teološke, moralne i ceremonijalne koje proizlaze iz Dekaloga. Pojednostavljen Dekalog je Ustav, a ostali zakoni su odrednice, koje uređuju međuljudske odnose, vjerske i ceremonijalne dužnosti te načine postupanja u društvu.Kako je ovo pitanje opširno nije moguće ulaziti u dublje analize osim što možemo iznijeti temeljeno načelo: Deset Božjih zapovijedi, kako ih interpretiraju kršćani, su aktivne i danas, a staro zavjetna legislativa se ne može i ne treba primjenjivati u društvu današnjice osim u pitanjima koja se odnose na vjersko učenje i moralne smjernice; npr. “Zato ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!“ Pnz 6,5 ili “Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!“ Izl 20,16.
Novi zavjet i smjernice za kršćaneU Novom zavjetu ima više odjeljaka koji naznačuju smjernice razmišljanja povezanih sa temom: Mt 22,15-21. Dj 4, 18-31; 5,17-29. 1 Tim 2,1-44. Oni se bave pojedinim pitanjima, a načela odnosa vjernika prema vlasti pronalazimo u nauku apostola Pavla; Rim 13,1-7, te nauku apostola Petra; 1 Pt 2,13-17.Treba uočiti kako su vjernici u tim vremenima bili mala, izolirana nerijetko progonjena sljedba, koju su u prvim desetljećima nakon Kristova Uzašašća na nebo doživljavali kao otpadnike židovske religije, a poganski političari, posebno u prvim stoljećima, prijetnjom tadašnjem društvu i politeističkoj religiji. U takovom, za kršćane teškom, okružju nastaje i širi se vjera. Ipak iako su ih lažno optuživali i progonili te bili protiv njih apostoli su, pod nadahnućem Duha Svetoga, iznijeli nauk, koji je smanjivao napetosti i promicao mir.
Nauk apostola PavlaObjašnjavajući nauk, između ostalog, postavlja temelj kršćanskog odnosa prema vlasti. Načelo je kojima se vodi kršćanska Crkva pa time i vjernici, podložnost vlasti. Iako su mnogi kritizirali ovako razmišljanje, a pojedine Crkve zbog svog pacifizma, pr. Hugenoti (Kalvini) u Francuskoj, podnosile velika progonstva ipak je ono temelj za svako daljnje promišljanje odnosa vlasti i vjere. Valja uočiti i Pavlovu pouku kako je svaka vlast uspostavljena od Svemogućega Boga pa čak i ona koja se protivi Bogu. Ako je svaka vlast od Boga onda je Sveznajući Bog taj koji joj određuje “rok trajanja“. Ovo je vidljivo na propalom, dekadentnom i bezbožnom komunističkom sustavu. Taj je sustav svoje temelje postavio na pljački i otimačini privatnog vlasništva, ubojstvima nedužnih ljudi među kojima su mnogi vjernici, te represiji države nad pojedincem zbog interesa partije. Na kraju se u svojoj mahnitosti urušio i raspao nakon što je dugi niz godina obznanjivao kako će trajati vječno te je iznad Boga.Koncept upravljanja državom, prema nauku apostola Pavla, trebao bi se temeljiti na pravdi za sve i prema svima, te pravičnom društvu koje vodi skrb i brigu za građane. Vlast nije svrha samoj sebi, a smisao njezina postojanja je služba građanima. Dakle što većem broju pojedinaca u društvu. Iz toga proizlazi načelo socijalne države; skrb za sve, bolesne i nemoćne, zaštita ranjivih skupina društva, disperzija bogatstva na što je više moguće jedinki, a da se pri tome stvara održivi razvitak, poštuju prava građana i privatno vlasništvo. Vlast mora pronalaziti načine i stvarati uvjete kako bi zajednica išla naprijed; duhovno, ekonomski, obrazovno, u području ljudskih prava i vladavini prava. Samo napredno društvo sa dobro uređenim pravnim sustavom i educiranim građanima može stvarati uvijete za cjeloviti napredak te skrbiti za građane.Služba je vlasti briga za opću sigurnost, pa prema tome ona ima i ovlasti “nositi mač“. Sredstva prisile u društvu trebaju biti u službi zaštite građana, i to onih koji su lojalni. Vlast ima silu zbog toga da oni koji rade protiv ljudi i bave se kriminalnim aktivnostima budu kažnjeni. Dakle, kršćanski nauk nije protiv korištenja oružju pa time i sile kada je ono u službi održavanja javnog reda, zaštite zdravlja, sigurnosti i života građana.Vlast treba služiti čovjeku pojedincu, a to se ostvaruje kroz različite servise usluga koje država osigurava. Ali cijeli sustav nije moguće održavati bez poreza. Zbog toga je plaćanje poreza sastavni dio podložnosti i spada u potrebne koje se prenose na sve građane u skladu sa njihovim mogućnostima. Dakle nije prihvatljivo da isti porez plaćaju bogati i siromašni. Bogati trebaju plaćati veći porez, u smislu više stope od onih koji su manje bogati ili su siromašni. Socijalni i pravedni aspekt države očituje se i u tome što bogate treba više oporezivati, a siromašne manje. Iz toga se zaključuje kako je koncept kršćanske pobožnosti participacija u materijalnom davanju sukladno s mogućnostima.
Nauk apostola PetraNauk je prvaka rane kršćanske zajednice, na tragu prvaka misije. Iz njegovog se koncepta treba istaknuti poticaj o poslušnosti vlasti na svim razinama. Kako je temeljna svrha postojanja činovničkog i državnog aparata služenje građanima razumljivo je zašto ovo načelo treba primjenjivati. Sve razine državne uprave treba poštivati ako one svojim radom poboljšavaju opću društvenu klimu, te pomažu ljudima u njihovim potrebama. Povezano s tim je i kršćanska filozofija slobode. Sloboda koja je u službi činjenja dobra i koja se povodi za izborom onoga što je ispravno, tako jednostavno izreći, a tako teško sprovesti. Ovaj se ideal, ipak, može provoditi u život počevši od razine svakodnevnog života. Valja činiti male pomake u privatnom životu, obitelji, poslu, a kada takovih pojedinaca ima puno onda cijela društvena klima ide na bolje. Iako na prvi pogled nema veze sa temom koju obrađujemo integrativno je povezano. Odgovornost se svakog pojedinca očituje u tome kako živi i djeluje u svom životnom okružju, dakle krivo je misliti kako su samo “veliki ljudi“ pozvani mijenjati i činiti dobro za društvo. Ta odgovornost, u kršćanskom razmišljanju, svedena je na čovjeka pojedinca.Apostol Petar uspostavlja četiri temeljna načela djelovanja: poštivanje svih ljudi, voljeti vjernike, bojati se Boga i poštivati vlast. Zvuče jednostavna, a zapravo ih je teško sprovesti u život jer iziskuju predanje, ustrajnost, rad na sebi te pomicanje svojih, time i društvenih normi u pozitivnom smjeru.
Građanski otporLegitimno je postaviti pitanje u kojim slučajevima se suprotstavljati vlasti. Biblija, koja služi kao smjernica teme, progovara o tomu. Posebno je uočljivo u sljedećim knjigama Staroga zavjeta: Sucima, Ruti, 1 i 2 Kraljevima, 1 i 2 Ljetopisima. U njima se opisuju različiti vladari koji su vodili Izrael, od vrjemena sudaca preko uspostave i trajanja monarhije do babilonskog sužanjstva i nestanka monarhije. Cjelokupan se njihova rad vrjednovao kroz način kako su se odnosili prema vjeri u Boga i društvenim reformama. Sukladno tome možemo uočiti nekoliko načela kada je otpor prema vlasti opravdan.Temeljni je razlog otvoreno ustajanje vlasti protiv Boga. Jedan je od primjera opisan u knjizi Daniela 6. Prorok je bio spreman podnijeti mučeništvo, ali nije htio štovati smrtnog čovjeka i njegov lik, niti se klanjati političkom vođi tog vremena. Dakle, opravdano je pokazati otpor prema svakoj vlasti koja odbacuje, niječe, ustaje protiv ili se stavlja iznad Svemogućega Gospodina Boga. Mi smo na ovim prostorima iskusili sav besmisao i pogubnost ateističko ideologije, koja je svjesno odbacivala te se izdizala iznad Boga.Sljedeći je razlog na tragu iznesenog sada preciznije naznačenog. Ograničavanje, sputavanje, ili zatiranje ljudskih prava dovoljno su dobar razlog da se glasno i jasno ustane protiv vlasti. Tamo gdje nema građanskih sloboda, ili su svedene na minimum, onako kako ih definiran Opća deklaracija Ujedinjenih naroda, nema Boga! Temelj je građanskih sloboda pravo na mišljenje i vjerovanje.Vlast koja je sama sebi smisao te radi isključivo na održavanju privilegija i činovničkog aparata, koji ne radi na stvaranju pretpostavki ekonomskog napretka, građanski snažnog i pravno utvrđenog te obrazovanog društva nema legitimitet i nije u skladu sa kršćanskim naukom.
Današnje društvoDruštvo je današnjice po malo čemu nalik onome u kojemu su živjeli ljudi Prvog i Drugog saveza. Ne mislimo samo na bolja; ekonomska, socijalna, tehnološka i druga postignuća već i na činjenicu da se velika većina ljudi identificira sa kršćanskom religijom te su u temeljima pravnog sustava ugrađeni mehanizmi zaštite vjerskih prava.Hrvatska ima dobro uređenu legislativu, ona štiti i promiče građanska prava. Želja i nastojanja za promicanjem ljudskih prava, pa među njima i vjerskih, nije došla sama od sebe. Nakon propasti komunističkog sustava, koji je otvoreno ustao protiv duhovnih vrijednosti, zatirao građanska te posebno vjerska prava na kraju se sam od sebe urušio. Jednostavno, stigla ga je Božja osuda! Proces tranzicije u građansko društvo pa time i ka slobodi savjesti i vjere, svih građana i svih religija, odvijao se pozitivno, ali sporo i ne bez problema.Hrvatska je potpisnica UN-ove deklaracije o ljudskim pravima, te više konvencija koje promiču i štite vjerska i druga prava, one su po snazi iznad domaćih zakona. Ustav Republike Hrvatske daje dobru podlogu za zaštitu svih građana i njihovih uvjerenja i vjerovanja. Zakonom se brani diskriminacija u šest područja: Vjere i svjetonazora, spola, rase i etničke pozadine, dobi, invaliditeta i spolne orijentacije. Svi oblici diskriminacije bilo direktne ili indirektne su zabranjeni. Zakon o suzbijanju diskriminacije jasno je definirao oblike diskriminacije: izravna, neizravna, segregacija, uznemiravanje, spolna, poticanje na diskriminaciju, prenesena te zbog pogrešne predodžbe. Kad proučimo pravne dokumente onda bi mogli reći da je sve u savršenom redu, ipak, praksa je ponekad u raskoraku sa deklariranim.Vrlo precizno, problemi nastaju u provođenju zakona, a pojedinačni incidenti obezvređuju civilizacijska dostignuća u našoj domovini. Na žalost i danas se može čuti, toliko prošireno mišljenje u vrijeme socijalizma, da su vjernici psihički bolesnici, a vjera bolesno stanje uma. Još se uvijek potiču inicijative kojima se žele obezvrijediti vjerski osjećaji te umanjiti važnost vjere u svakodnevnom životu. Prečesto se druge vjerske zajednice, posebno tradicionalne protestantske Crkve (Reformirana-Prezbiterijanska, Evangelička, Episkopalna-Anglikanska), svrstavaju među opskurne religijske skupine ili se namjerno umanjuje njihova vrijednost. Jedan je od očitijih primjera obezvrjeđivanje Reformirane crkve te općenito kalvinizma u hrvatskom i europskom kontekstu i to na način da pojedini novinari javne televizije, koja mora biti u službi svih građana, svjesno i namjerno iznose poluistine ili šire “podatke“ kojima se želi pokazati kako je to zajednica koja ne postoji, nema vrijednosti ili “okuplja“ čudne ljude. Izneseno se može preslikati i na pojedine ravnatelje škola, lokalne dužnosnike, te pojedince u društvenoj zajednici. Istini za volju, u posljednje vrijeme, ispadi su smanjeni na prihvatljiv nivo. Obzirom da se radi o ranjivim skupinama društva svaki i najmanji incident treba sankcionirati u okviru zakona. Iako brzinom puža ipak se ide naprijed i vide se pomaci na bolje, ali je daleko od toga kako bi se moglo reći da je stanje zadovoljavajuće i onako kako bi trebalo biti.U zaključku ističemo kako svjetovna vlast i vjera nisu u sukobu, a oni koji ih sukobljavaju rade protiv obje stvarnosti. Ako se vlast bavi svojim poslom: poboljšanjem životnih uvjeta i građanskih sloboda, stvaranjem uvjeta za ekonomski prosperitet zajednice, poboljšanjem pravnog sustava i civilnog sektora, dakle stvaranjem društva po mjeri svih građana. A vjera time i vjerske zajednice“odrađuju“ svoju službu: promiču mir među ljudima, navještaju vjerski nauk u ljubavi i toleranciji, mole za sve građane i vlast, rade na promicanju duhovnih vrijednosti, ove dvije stvarnosti služe građanima i društvu.

Beatifikacija pape Ivana Pavla II. u travnju 2010. godine?

Vatikanolozi nagađaju da će se proglašenje blaženim pape Ivana Pavla II. najvjerojatnije održati u travnju slijedeće godine.
Posljednjih mjeseci sve se više govori o skoroj beatifikaciji pape Ivana Pavla II., a ovih dana potvrdio je tu informaciju i gradonačelnik Rima Gianni Alemmano. On je tijekom posjeta Poljskoj najavio da bi papa Wojtyla mogao biti proglašen blaženim već tijekom slijedećih mjeseci.
Rimski gradonačelnik rekao je kako je riječ o internoj vatikanskoj odluci te da se beatifikacija može očekivati najkasnije tijekom slijedeće godine. Dodao je kako će on kao gradonačenik glavnog grada Italije, u kojem se nalazi i Vatikan, igrati jednu od središnjih uloga u organizaciji beatifikacije.Vatikanolozi spominju i datum. Nagađaju kako će se proglašenje blaženim pape Ivana Pavla II. najvjerojatnije održati u travnju slijedeće godine, kada se obilježava peta obljetnica Papine smrti.

Vatikan o križu u učionicama

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone kritizirao je presudu Europskog suda za ljudska prava, izrazivši zadovoljstvo namjerom talijanske Vlade da se žali na tu odluku.
Europska komisija nije željela komentirati odluku Europskog suda za ljudska prava o uklanjanju raspela iz školskih učionica. Stajalište Unije izrazio je u srijedu Michele Cercone, glasnogovornik povjerenika za pravosuđe Europske unije Jacquesa Barrota. Istaknuo je kako ne treba miješati Europsku uniju s Vijećem Europe – u okviru kojega djeluje Sud koji je donio spomenutu odluku – budući da je ono potpuno neovisno.
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone je pak, na rubu tiskovne konferencije održane u rimskoj dječjoj bolnici Bambin Gesù, kritizirao presudu izrazivši zadovoljstvo namjerom talijanske Vlade da se žali na tu odluku.Vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi bio je malo jasniji i istaknuo kako je sudska odluka u Vatikanu primljena s čuđenjem i žaljenjem.Raspelo je uvijek bilo znak dara Božje ljubavi, te jedinstva i prihvata za cijelo čovječanstvo. Žalosti nas to što ga se smatra znakom podjele, isključivanja ili ograničavanja slobode. Raspelo to nije, a nije to ni u općem osjećaju našega naroda. Na poseban način zabrinjava to što se iz svijeta odgoja želi isključiti bitni znak važnosti vjerskih vrednota u talijanskoj povijesti i kulturi. Religija daje dragocjeni prinos u odgoju i moralnome razvoju ljudi, i bitna je sastavnica naše civilizacije. Pogrešno je i nesmotreno isključiti ju iz odgojne stvarnosti, rekao je Lombardi.Dodao je kako ga čudi što jedan europski sud oštro intervenira u predmetu koji je duboko vezan uz povijesni, kulturni i duhovni identitet talijanskog naroda.Taj put neće privući na ljubav i veće sudjelovanje u europskoj ideji, koju smo kao talijanski katolici snažno poduprli od samoga početka. Čini se kao da se ne želi priznati uloga kršćanstva u oblikovanju europskog identiteta, koje je, naprotiv, bilo i ostaje bitno, rekao je vatikanski glasnogovornik Lombardi.