Plač anđela - Oprosti majko (Pasija-video)

Plač anđela - Otvori se brate

ŽELIŠ LI POSTITI

Posti od zavisti
Posti od površnosti
Posti od laži
Posti o kruhu i vodi

Posti od neljubaznosti

Budi susretljiv prema drugima i prema samome sebi.

Posti od srditosti i moli: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome“.
Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se.

Posti od gorčine. I budi zahvalan za ono što imaš.

Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja. Prihvati ljude kakvi jesu.

Posti od pustih i nepotrebnih briga. I usudi se imati povjerenje u Boga.

Posti od ogovaranja. I otkrij Isusa koji živi u ljudima.

Posti od sebičnosti. I otvori se svojoj okolini.

Posti od osvetoljubivosti. I pruži ruku pomirnicu.

Posti od nepotrebnih riječi. Saslušaj druge.

Posti od želje za posjedovanjem i raduj se postojanju.

Posti od oholosti. I otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju.

Posti od ponavljanja pobožnih riječi. I uroni u molitvu.

Posti od škrtosti. I otvori svoje srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe.

Posti od zavisti. I veseli se tuđoj sreći.

Posti od laži, otkrij ljepotu istine. Ona će te osloboditi.

Posti od nepravde. I otkrij radost pravednosti.

Posti od površnosti. I savjesno se posveti onomu što radiš.

Čini drugome što je tebi drago da ti drugi čini.

Ljubi Boga nadasve. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

Tada će ti korizma donijeti ploda!!!

TKO JE MOJ BOG???

JELI TO ONAJ
ŠTO JE VODU PRETVORIO U VINO?

JELI TO ONAJ
ŠTO JE GLASOM UMIRIO MORE
I HODAO PO VODI?

JELI ONAJ
ŠTO JE PROBUDIO MRTVOG LAZARA?

JELI ONAJ ŠTO JE
ZBOG LJUBAVI PUSTIO DA GA NEVINOG
PRIKUJU ČAVLIMA
I OBJESE NA DRVO?

ILI JE ONAJ
ŠTO STRPLJIVO ČEKA DA ISPUSTIM KAMEN???

SVETI BENEDIKT

11. srpnja, u Katoličkoj crkvi slavi se spomenđan sv. Benedikta, kojeg je papa Pavao VI. godine 1964. proglasio zaštitnikom Europe.

Sv. Benedikt rodio se 480. godine negdje u blizini Rima, četiri godine nakon propasti slavnog Rimskog Carstva. Europa je živjela teške trenutke preobrazbe. Umirala je stara rimska civilizacija, a u krvi i teškim razaranjima prouzročenima prodorom barbarskih naroda, stvarali su se temelji novoj Europi i novoj civilizaciji. U Europi više nema jakog kulturnog i političkog središta, jer središte nekadašnjeg tisućljetnog carstva i ponos antičnog svijeta - Rim, nekoliko godina ranije temeljito su opljačkali i srušili barbari. Za ondašnji svijet ti su događaji izazvali osjećaje nemoći, straha, sumnje i nesigurnosti. Bili su svjedoci nestanka civilizacije koja je svojim vrijednostima ondašnjem svijetu značila sigurnost, trajnost, red, ljepotu i snagu.

Na samom rubu Europe, na Bosporu, rađala se nova prijestolnica - Konstantinopol - Carigrad, novi Rim. Stoljetna slava starog Rima pretvorena je u ruševine, ali se u njemu sada slobodnije uzdiže novi, duhovni Rim. Mjesto mučeništva apostola - Petra i Pavla - počinje svoj prestiž graditi na Petrovim nasljednicima, rimskim biskupima, papama. Novi stanovnici Europe: Goti, Germani, Burgundi, Franci i Slaveni u svojim krizama, sumnjama i sporovima počinju se obraćati i tražiti oslonac u toj novoj duhovnoj osi Europe - rimskim biskupima - papama. Naravno, nova politička prijestolnica - Carigrad - sa sumnjom će i zabrinutošću gledati uzdignuće papinskog Rima, što će 1054. završiti konačnim obračunom u crkvenom raskolu na Rimokatoličku ili latinsku crkvu i pravoslavlje.

To tužno i konfuzno vrijeme obilovalo je velikim muževima poput sv. Benedikta. Kao mnogi veliki ljudi i on se iz košmara svijeta nakon završenih studija povlači u samotnjački život pustinjaka u jednoj spilji kod Subiaca u Apeninskom gorju. Njegov snažni duh privukao je mnoge mlade ljude u svoju blizinu i on je prisiljen osnivati male zajednice ljudi posvećenih molitvi i duhovnom životu. I što je osobito zanimljivo, u vremenu kad je u Ateni zatvorena posljednja filozofska škola antiknog svijeta, Benedikt odlazi oko 529. na brdo Montecassina i tamo osniva Školu Božjeg služenja. Tu pred kraj života, kao čovjek velikog iskustva sastavka Pravilo, prožeto originalnošću, svježinom i puninom duhovnog naboja, koje će u život njegovih sljedbenika unijeti sklad molitve i fizičkog rada, autoriteta i očinske ljubavi, koje nadasve računa s osobnošću svakog pojedinca koji svoje potrebe zadovoljava u zajednici. Nije ni slutio da je tim Pravilom stvorio monašku zajednicu koja će svojim prijegornim i neustrašivim radom stvarati novu Europu. U doba kad se rad nije cijenio, jer su se njime bavili samo robovi, on postavlja kao lozinku novoj Europi: Ora et labora - Moli i radi!

Na kršćanskoj vjeri sagrađena kultura i visoko vrednovanje ljudskog rada, temelji su na kojima je nova Europa sagradila svu svoju snagu. Nije li u našem konfuznom vremenu sv. Benedikt i njegovo pravilo i nama put u izgradnju nove duševno, kulturno i fizički snažne Hrvatske? Zato bih na kraju svakom preporučio da u svoj život počinje ugrađivati Benediktovo pravilo: Moli i radi!

MEDALJICA SVETOG BENEDIKTA

Poznat je medaljon sv. Benedikta, kojega mnogi nose oko vrata u vjeri da ih čuva od zla. Medaljon je izrađen 1880. povodom jubileja četrnaest stoljeća od rođenja sv. Benedikta.

Prednja strana



Sv. Benedikt u habitu koji u desnoj ruci drži križ, a u lijevoj svoje Pravilo, njemu sdesna na oltaru je kalež u kojem je bio otrov, a koji se zatresao nakon što je sv. Benedikt nad njim napravio znak križa, na oltaru njemu slijeva je gavran koji se sprema odnijeti otrovani kruh. Sitnim slovima iznad oltara je latinski natpis - "Križ sv. oca Benedikta „CRUX S. PATRIS BENEDICTI“

Ispod njegovih nogu je latinska kratica mjesta i godine izrade medaljona - "Iz sv. Monte Cassina, 1880":
„EX SM CASINO MDCCCLXXX“

Na obodu medaljona je latinski natpis -
"Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost":
„EIUS IN OBITU N(ost)RO PRAE - SENTIA MUNIAMUR“


Poleđina


Preko cijele poleđine je križ iznad kojega je latinski natpis - "Mir":
„PAX“
Na okomitom kraku križa, odozgo prema dolje su slova:
„C S S M L“ značenja:
Crux sancta sit mihi lux -
"Neka mi križ bude svijetlo",

a na poprečnom kraku, slijeva na desno su slova:
„N D S M D“ što znači
Non draco sit mihi dux -
"Neka mi zmaj ne bude vođa".

U četiri kuta križa nalaze se početna slova istih onih riječi napisanih iznad oltara na prednjoj strani medaljona -
Crux sancti Patris Benedicti -
"Križ svetog oca Benedikta":
„C S P B“

Početna slova koja okružuju obod poleđine:
„V R S N S M V – S M Q L I V B“ predstavljaju riječi molitve:
Vade retro Satana! Nunquam suade mihi vana! Sunt mala quae libas. Ipse venena bibas! -
"Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov!"

Sv. Norbert

Velikim osobama u velikim povijesnim mijenama nemoguće je ostati sasvim po strani i izbjeći svoj dio odgovornosti. Dobar dokaz za to je sv. Norbert koji je pokušao "pobjeći" s carskih i biskupskih dvorova, ali se – zbog općih interesa – ponovno na njima zatekao.
Sv. Norbert se oko godine 1085. i "rodio na dvoru" jer je njegov otac plemić Heribert von Gennep bio u službi kölnskoga nadbiskupa. Tako je i mladom Norbertu bio osiguran fini odgoj u nadbiskupskoj palači, kanoničko mjesto (i prije negoli je postao svećenik) te prava formacija na carskome dvoru Henrika V. Tu je Norbert izbliza upoznao političko-crkvene odnose, tada bremenite sukobom pape i cara. Papa je želio neovisnost Crkve, car je u biskupima vidio tek poslušnike, "svoje ljude". Tako je Norbert bio i svjedokom pravoga žestokog "rata" kada je 1115. godine papin legat izopćio cara iz Crkve. Norbert je time bio silno potresen, ali je ipak odbio od cara ponuđenu biskupsku kapu jer nije želio iznevjeriti papu. Stoga je napustio dvor, napustivši i sve one natruhe častohleplja i karijerizma što su već počinjale tinjati u njemu.
Odlučio je postati svećenik i posve se posvetiti Bogu. Iste godine, 1115, povukao se u samostan u Siegburgu, a te je godine bio zaređen i za svećenika. U duhu tadašnje crkvene reforme posve se zagrijao za duhovne stvari, kao da je želio iz svog sjećanja istisnuti svaki dodir s nečistim zemaljskim, posebice političkim poslovima. Posvećuje se propovijedanju, a oko njega ubrzo se okupljaju vjerni mu pratitelji s kojima 1121. u francuskom gradu Premontreu osniva novi red premostratenza. Uzor su im bili Isusovi apostoli koje su željeli nasljedovati i u siromaštvu i u zajedništvu.
I doista, i muška i ženska grana reda brzo su se širile, a kad je 1126. Norbert krenuo papi po potvrdu svoga reda, glas o njemu bio je raširen posvuda. Tako je skromni Norbert bio izabran za nadbiskupa u Magdeburgu. Tako je opet dospio do carskoga dvora, jer kao nadbiskup Magdeburga istodobno je bio i carski kancelar. Kada je, pak, 1130. došlo do raskola i izbora dvaju papa, za Crkvi odanog Norberta nije bilo dvojbe. Ne samo da je on ostao na strani zakonitoga pape, već je i kralja Lotara pridobio da za papu prizna Inocenta II. Iscrpljen pastirskom službom u dotad prilično zapuštenoj nadbiskupiji, Norbert je umro 1134. godine ostavivši za sobom vječni trag svetosti.

Tijelovo (3. lipnja)

Evanđelje: Lk 9,11b-17
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.
Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju." A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.
Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.