U nekom su gradu trube objavile skup
na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za
kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak
debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita! - Građani -
obratio im se - mi smo bogati i moramo imati na čelu našega grada
jednoga bogatog čovjeka!
Izviždali su ga, mnogi su protestirali, tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…
Ali to nije odgovaralo
drugima, koji su tražili da se izabere netko fizički snažan kako bi ih
branio u slučaju potrebe. Oni su pozornicu doveli krupnog mišićavog
čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici s druge strane!
I nastao je sveopći metež,
nitko nikoga više nije ni čuo a kamoli razumio i onda su se opet
oglasile trube, a jedan stariji čovjek se obratio građanima. -
Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još nismo ni
izabrali. Evo pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo - neka
nevino dijete kaže koga bi ono izabralo za kralja!
I dovedoše jedno dijete. Starac ga upita: - Koga bi ti želio za kralja? –
Ali ja ne želim kralja - reklo je dijete držeći palac u ustima - ja želim kraljicu. Neka to bude moja mama!!!
Nema komentara:
Objavi komentar