Na vrhu si ..

kada shvatiš da se 

greške događaju,

da je jučer završilo u ponoć

i da je danas sasvim novi dan

kad si se pomirio s prošlošću,

kad se trudiš danas i

kad se nadaš sutra.

Kad  znaš da te ne čini jedan uspjeh

ili pobjeda,  i kad ne dopustiš da te

jedna greška ili neuspjeh  slomi.

kada ti je život ispunjen vjerom, nadom i ljubavlju;

kada živiš bez ljutnje, žaljenja, krivnje

ili želje za osvetom.

 
kad si dovoljno zreo pa ne dopustiš

nečemu bezvrijednom i prolaznom

da te odvuče od vrijednog i uzvišenog.

  kad spoznaš da je nereagiranje

na nepravdu

uvod da i sam postaneš njezin dio.

  kada si svjestan tko si,

tako da živiš u miru s Bogom

i prijateljstvu s čovjekom.

kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja

i uživaš ljubav i poštovanje

onih koji te poznaju.

  kad shvatiš da te drugi mogu usrećiti,

ali da je još veća sreća u onome

što ti možeš učiniti za druge.

kada si ljubazan sa zlovoljnima,

učtiv s neotesanima i

velikodušan s onima u potrebi.

  kad voliš nevoljene,

ulijevaš nadu beznadnima,

pružiš ruku osamljenima

i ohrabruješ obeshrabrene

kada gledaš unatrag praštajući,

naprijed s nadom,  prema  dolje sa suosjećanjem,

a gore sa zahvalnošću.

 
kada spoznaš veličinu služenja drugima:

“Tko je najveći među vama,

neka vam bude slugal” 

(Matej 23:11)

 kada prepoznaš, priznaš, razvijaš i

koristiš ono čime te Bog obdario,

na Njegovu slavu i ljudsku dobrobit.

  kada si spreman u svakom trenutku stati pred Stvoritelja,

vjerujući da ćeš čuti:  “Dobro, valjani i vjerni slugo!” 

(Matej 25:21) 

Ne boj se...ni sadašnjosti...ni prošlosti... ni budućnosti...ni ljudi...ni svijeta...

ni pitanja... ni odgovora... ni onoga tko ti prijeti...

ni budućnosti za djecu... ni nadređenih... nikoga...

Ne preznojavaj se kad noću razmišljaš o katastrofama,

bolestima i ljudskoj zloći, o tome da će se dogoditi

stvari kojih se bojiš.

Neustrašivo kreni

u novi dan.

 

Gore glavu jer i ti i svijet kojega se bojiš

u Božjoj ste ruci...

Bog bolje vidi, nego što ti možeš vidjeti.
Gore glavu i onda kad ne razumiješ,

jer ne trebaš razumijeti – samo vjeruj.

Povjeri Mu se svim srcem.

 

Božji puti su nedokučivi ali jedini sigurni i ispravni.

Zato imaj povjerenja u Boga i živjet ćeš...

Doprinos odgojitelja u vjeri u odgojnom kontekstu dječjeg vrtića

Razlozi mog oduševljenja	Situacije u kojima je moje oduševljenje vidljivo/djelotvorno
Moja ljubav prema Isusu Kristu	Sakramentalni život, Sv. Misa, molitva, prepoznavanje Krista u drugome (dijete, roditelj, partner, stručni suradnik, ravnatelj, spremačica) Evangelizacijsko poslanje
Moje kršćansko opredjeljenje	Svakodnevni kontakt, komunikacija, odnos prema radu i radnim obvezama
Cjelovitost u odgojnom pristupu	Prepoznavanje djetetove individualnosti i jedinstvenosti bića. „Imenom sam te tvojim zazvao“ Dijete gledamo kao kompletno biće
Životno-odgojna vrijednost	Promicanje životnih vrednota Radost - sretan sam što postojim Iskrenost, ljubav, skromnost, dosljednost.....
Altruistička orijentiranost	koliko sam drugi a ne prvi odricanje „došao sam služiti a ne biti služen“ praštanje empatija
Uzajamna uvjetovanost u rastu	poniznost potreba stalnoga rasta zajedničko slušanje unutarnjeg Učitelja

Stručnost i osobnost odgojitelja u vjeri

DOBAR I STRUČAN ODGOJITELJ

sposoban promatrati sebe kao osobu koja kontinuirano uči i ima želju pronalaziti i provjeravati
s izraženom potrebom napredovanja u osobnom i profesionalnom pogledu
dobar promatrač i slušatelj djeteta
poznavatelj sredine u kojoj radi
poznavatelj zakonitosti djetetova rasta i razvoja
poznavatelj procesa učenja predškolskog djeteta
otvoren za nove ideje, istražuje, ne žuri s zaključcima
sposoban preuzeti rizik
spreman na kompromis
fleksibilan

________________________________________________________________

1-10. osoba čija se duhovnost sadržava u zapovijedi ljubavi Zapovijed Ljubavi:

Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim.
Ljubi bližnjega kao samoga sebe.

POŽELJNE OSOBINE ODGOJITELJA	ZADAĆE VJERSKOG ODGOJA
Cjelovita osoba	Cjelovit pristup u odgoju
Odgovorna	Odgoj za odgovorno ponašanje
Puna pouzdanja	Razvijati povjerenje u samoga sebe i Boga
Osoba koja zna voljeti	Zadovoljiti potrebu za ljubavlju
Produhovljena	Pobuđivati duhovnost
Povjerljiva	Razvijati osjećaj povjerenja, zahvalnosti
Komunikativna	Uvoditi dijete u komunikaciju s drugima i Bogom
Empatična	Razvijanje suradnje i suosjećanja s bližnjim
Vedra i radosna	Pobuđivati radost prema Bogu i bližnjem
Dobra	Osigurati dobru kvalitetu življenja
Predanost radu i zvanju	Odgajanje djeteta za odgovornost
Tolerantna	Upućivati na različitost među ljudima
Brižna	Omogućiti da se dijete osjeća zaštićeno
Jednostavna	Upućivati dijete na uočavanje ljepote svakodnevnih, jednostavnih stvari
Kreativna	Pobuđivati čuđenje, divljenje i izražavanje
Stručna	Odgovarati na djetetove potrebe
Dosljedna	Razvijati kod djeteta upornost i poštivanje dogovora
Osoba vjere	Razvijati osjećaj Božje prisutnosti i zaštite

Odgojitelj kao navjestitelj evanđelja - unutarnji stavovi

poslušnost i neprestana molitva Duhu Svetom
svjedočanstvo i svetost života
ljubav prema Euharistiji
djelotvorna ljubav prema svima
samoprijegor i odricanje
iskreno neprestano traženje istine
gorljivost svetih

Miš i glazba...

Jednom je prilikom učiteljica zamolila Steviea Morrisa da joj pomogne pronaći miša koji je pobjegao za vrijeme pokusa.

To ne bi bilo ništa čudno da Stevie nije bio slijep.

 

I svi su ga sažalijevali pa nitko  u razredu nije zamijetio njegov izvanredan sluh. 

Tada je Stevie po prvi put osjetio da netko priznaje i cijeni dar njegovog sluha; njegova učiteljica.

I sam je kasnije govorio da je upravo taj događaj bio početak promjena u njegovom životu.

Od toga se dana još više trudio oko svoga sluha.
I postao jedan od najpoznatijih glazbenika 70-ih godina...

Kardinal potaknuo na molitvu za hrvatske obitelji i Domovinu

Na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici na svetkovinu Velike Gospe središnje misno slavlje pred šezdesetak tisuća hodočasnika predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Na početku homilije kardinal je istaknuo kako svetkovina Velike Gospe ispunja nadom i utjehom kršćane, kao i sve ljude dobre volje. Stoga smo i ove godine puni povjerenja krenuli na put da bismo se, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, našli kod svoje Majke u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.

"Ovamo uvijek rado hodočastimo, jer nam Bog u Presvetoj Bogorodici Mariji daje siguran putokaz nade i utjehe. Taj siguran putokaz nade i utjehe jamstvo je duboke želje našega bića za životom koji ne prestaje, za vječnim životom, koji se već ostvario u Presvetoj Bogorodici", rekao je kardinal, te podsjetio kako Marijino uznesenje na nebo poziva da pogled trajno usmjerujemo prema Bogu. To je moguće, to je lijepo i na to smo kao kršćani pozvani, ali za to je potrebna hrabrost, i to životna hrabrost, istaknuo je kardinal te upozorio kako upravo zato što nam prijeti opasnost da gledamo prema dolje, zbog toga što smo često zatočeni svojim 'ja'; našim 'ja' koje je nerijetko obilježeno sebičnošću, takvim 'ja' koje se prigiba samom sebi u nastojanju da se nametne kao apsolutni kriterij, oblikujući se u 'idola' kojega treba poštivati i za kojega treba biti raspoložen sve žrtvovati, rekao je zagrebački nadbiskup te upozorio kako takav 'ja' narušava bit odnosa što ih svaki od nas ima s drugima, jer smo stvoreni za susret i za odnos.

 Kada susretima i odnosima dominira afirmacija vlastitoga 'ja', osjetljivost za drugoga promeće se u indiferentnost, a zalaganje za drugoga više se ne shvaća i ne doživljava kao dar i odgovornost. Interesi pojedinaca i skupina na nasilan način prevladavaju, izlažući još većem siromaštvu i ponižavanju one koji su već dovoljno siromašni i slabi.

 
Nadalje, kardinal Bozanić je podsjetio da je vrijeme što ga živimo ispunjeno govorom o krizi, ali čini mi se da pojam 'kriza' sam od sebe ne uspijeva izreći sve ono što je u igri. Naime, ono što se zbilo, također i na ekonomsko-financijskom planu, ima kao pozadinu velike promjene koje su se na svjetskom planu susljedno događale nakon propalih utopija dvadesetog stoljeća. Duboko osjećajući teške prilike u kojima se nalaze mnogi u našoj sredini, molimo za potrebnu mudrost odgovornih i spremnost svih da bi se povezale solidarnost i umjerenost života te stalna spremnost pomoći onima koji su najpotrebniji. Stoga, ovim vremenima nepredvidivih i često forsiranih promjena potrebno je čuvati i držati se provjerenih oslonaca našeg vjerničkog i nacionalnog postojanja, rekao je kardinal te podsjetio kako na tom putu treba uvijek započinjati od obitelji koju valja, kako je poručio Papa ove godine na Svjetskom susretu obitelji u Milanu "ponovno otkriti kao glavnu baštinu čovječanstva, zajednički nazivnik i znak istinske i stabilne kulture koja je u prilog čovjeku".

Obraćajući se očevima i majkama, zagrebački nadbiskup je istaknuo važnost važnost molitve u obitelji o čemu je u Zagrebu vjernicima govorio i papa Benedikt XVI. Danas, dragi Marijini hodočasnici, molimo svjetlo i snagu za svakidašnji život, za život predanja u Božje ruke bez obzira na okolnosti u kojima živimo. Neka nas Marijin Veliča nadahnjuje i hrabri u radostima, ali i u tjeskobama, bolima i trpljenjima. Njoj povjeravamo sve naše obitelji, ta mala skrovišta života u kojima se uvijek iznova proživljava djetinjstvo, uvijek se iznova rađa čovjek, grade temelji zdravoga društva i gradi nada bolje budućnosti, istaknuo je kardinal Bozanić, upravivši uime svih okupljenih vjernika Bogorodici, molitve za supružnike, roditelje, djecu i obitelji u hrvatskome narodu, te sve pozvao na molitvu za Domovinu.

"Molimo za našu domovinu Hrvatsku, da tkivo našeg hrvatskog naroda ne razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka. Molimo često i ustrajno, osobito nadolazećih mjeseci, za narod i Domovinu da nas Bog oslobodi od privida i zavaravajućih ponuda te da nam dade mudro srce kako bismo mogli spoznati i podržati ono što promiče opće dobro, osobito razvoj i napredak naših obitelji te solidarnost s potrebnima, na dobrobit svih u sadašnjosti i budućnosti. Sveta krunica, ta nama dobro poznata molitva Mariji, Majci Kristovoj i Majci našoj, neka se moli češće i ustrajnije. Snagom kršćanske nade trebamo širiti optimizam i boriti se protiv zla koje sije bezvoljnost i malodušje u našoj sredini. Neka nam u tome pomogne Fidelissima Mater Advocata Croatiae – Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske" - riječi su kojima je kardinal Bozanić zaključio homiliju.

Nakon popričesne molitve kardinal je još jednom upozorio na važnost obitelji. Obitelji su naše bogatstvo, djeca su naš blagoslov i obećanje budućnosti. Stoga, trebamo graditi obitelji i čuvati naše hrvatske katoličke obitelji, jer obitelji su one koje u ovo vrijeme jedine mogu očuvati naš hrvatski narod od razaranja i uništenja, rekao je kardinal. Roditelje je pozvao da ne žale vremena za svoju djecu, jer "važnije je nastojati više oko toga kakva će biti, negoli što će imati", upozorio je.

Podsjetio je kako su u vremenu komunizma upravo obitelji bile te koje su sačuvale naš narod. Danas živimo u novoj ideologiji relativizma koja žele sve iznivelirati, koja želi razoriti upravo obitelj, jer osjeća da je tu naša snaga. Ne dajmo se, čuvajmo naše hrvatske katoličke obitelji, pozvao je kardinal, te izrazio radost velikog broja prisutne djece i mladih. Stoga je roditelje potaknuo, da rado sa svojom djecom hodočaste Majci Božjoj Bistričkoj.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao župski zbor svetišta pod ravnanjem s. Tihomile Sente. (ika / gk)

ZAŠTO DJECA LAŽU???

"Moj otac je šef policije. Ako me budeš tukao, strpat će te u zatvor." Rečenica koju često čujemo iz usta trogodišnjaka ili četverogodišnjaka rijetko je istinita. Treba li ozbiljno shvatiti ove male laži koje djeca izgovaraju?
Lagati znači razlikovati istinu od laži, stvarnost od mašte. Za malu djecu ta razlika uopće ne postoji. To što dijete govori poput čarolije se pretvara u istinu. Uostalom, nije li isto tako kad se dijete igra? Djevojčica vodi lutku u kupovinu, u park ili liječniku, a da ne izađe iz svoje sobe.
Dječja izmišljanja su normalna i čine dio djetetova psihomotornog razvoja. Iako su riječi što ih dijete izgovara lažne, one su ipak posuđene iz određene realnosti. Primjerice, otac malog hvalisavca nije policajac, no to je dobra izmišljotina. Policajac zaustavlja one koji čine nedjela i dječak je upotrijebio laž da se zaštiti.

Do četvrte godine života dijete misli da je rastužiti majku gore nego lagati. Prema tome, kad učini glupost radije će reći da nije kriv, samo da mama ne bude tužna.

Oko šeste ili sedme godine života, dijete već vrlo dobro shvaća što je laganje. Neka djeca shvaćaju smisao te riječi mnogo ranije nego im roditelji objasne. Dijete se u tim godinama služi lažima jer je to - praktično. Laž mu pomaže da izbjegne kaznu, da sakrije loše ocjene i da se pravi važno pred prijateljima.
Srećom, malo je djece koja redovito lažu, iako se neka služe lažima češće od drugih. Niža intelektualna razina utječe na pribjegavanje lažima u svrhu kompenzacije, tvrde dječji psiholozi.

U svakoj dobi dijete oponaša ponašanje roditelja. Mali dječak popravlja svoj kamion kao što njegov otac popravlja auto. Kako raste, dijete više ne imitira samo u igrama, nego u riječima i djelima. Roditelji su uzor savršenstva za svoje dijete. Zato je važno pokazati dobar primjer. Uvijek govoriti istinu, prilagođenu djetetovim godinama i situaciji. Na taj način se pridobija djetetovo povjerenje. Snaga tog osjećaja sigurnosti smanjit će u djetetu iskušenje da prevari. Djetetu je potrebno objasniti da biti pošten i uvijek govoriti istinu znači poštivati i sebe i druge. Time se dijete uči da nema samo sebi što predbacivati. No, to je moguće isključivo u okruženju u kojem se dijete osjeća sasvim sigurno, a što ovisi o ponašanju odraslih. Razgovor i objašnjenja često su korisniji od vikanja ili kažnjavanja. Da bi dijete moglo priznati lošu ocjenu ili kolektivnu kaznu u školi, treba ga osloboditi straha od kazne. Naravno, to ne znači biti ravnodušani i takve stvari prihvaćati bez riječi, no s pretjernom strogošću roditelja dijete postaje podmuklo zbog straha od kazne.

Teško je biti pun povjerenja kad majka najavi rutinski posjet liječniku, a sve završi cijepljenjem. Kako priznati lošu ocjenu, ako je obećan miran razgovor, a na kraju se pretvori u galamu? Što bi trebao misliti ako ga nagovarate da laže na telefon kako trenutno niste kod kuće? Malo je roditelja koji mogu mirne savjesti reći da nikada nisu bili ni u jednoj od ovih situacija, iako nemaju osjećaj da lažu svojoj djeci.

Rijetka su djeca "rođeni lažljivci". Takvima je sigurno potrebna pomoć psihologa. Drugi su uznemireni, zabrinuti, i lažu od straha pred kaznom. Varaju jer se boje odraslih, koji su ili previše strogi ili ne znaju komunicirati sa svojim djetetom. Odgoj temeljen na uzajamnom povjerenju uglavnom uklanja ovu ružnu dječju naviku.

Zanimljivo je da djeca znaju kako Pepeljuga, Snjeguljica ili vilenjaci ne postoje, ali vole slušati priče o njima. No, ona sanjaju i o mišu koji dolazi po zubić i posjetu Djeda Božićnjaka. Istinu o njima lako će prihvatiti ako znaju da će i dalje dobivati darove. Ali ako im istinu otkrije npr. prijatelj iz razreda dijete se može osjetiti prevareno od strane roditelja.

Zbog jedne igle

Ova priča je ISTINITA.
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.

U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"

"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.

Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."

MAJKA KRALJICA

U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita! - Građani - obratio im se - mi smo bogati i moramo imati na čelu našega grada jednoga bogatog čovjeka!

Izviždali su ga, mnogi su protestirali, tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…

Ali to nije odgovaralo drugima, koji su tražili da se izabere netko fizički snažan kako bi ih branio u slučaju potrebe. Oni su pozornicu doveli krupnog mišićavog čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici s druge strane!

I nastao je sveopći metež, nitko nikoga više nije ni čuo a kamoli razumio i onda su se opet oglasile trube, a jedan stariji čovjek se obratio građanima. - Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još nismo ni izabrali. Evo pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo - neka nevino dijete kaže koga bi ono izabralo za kralja!

I dovedoše jedno dijete. Starac ga upita: - Koga bi ti želio za kralja? –

Ali ja ne želim kralja - reklo je dijete držeći palac u ustima - ja želim kraljicu. Neka to bude moja mama!!!