U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom
trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je
neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo
odjeven i pun zlatnog nakita! - Građani - obratio im se - mi smo bogati i moramo
imati na čelu našega grada jednoga bogatog čovjeka!
Izviždali su ga, mnogi su protestirali, tražeći
da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…
Ali to nije odgovaralo drugima, koji su tražili
da se izabere netko fizički snažan kako bi ih branio u slučaju potrebe. Oni su
pozornicu doveli krupnog mišićavog čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici s
druge strane!
I nastao je sveopći metež, nitko nikoga više nije
ni čuo a kamoli razumio i onda su se opet oglasile trube, a jedan stariji čovjek
se obratio građanima. - Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još
nismo ni izabrali. Evo pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo - neka
nevino dijete kaže koga bi ono izabralo za kralja!
I dovedoše jedno dijete. Starac ga upita: - Koga
bi ti želio za kralja? –
Ali ja ne želim kralja - reklo je dijete držeći
palac u ustima - ja želim kraljicu. Neka to bude moja mama!!!
Nema komentara:
Objavi komentar