PRAVA LJUBAV

Neki se kraljević zaljubi, ali je njegova odabranica bila obična djevojka, pekarova kći, siromašna, ali lijepa i plemenita žena. Nekoliko su godina u braku živjeli skladno i sretno. Ali, nakon očeve smrti, savjetnici kraljeviću dadnu do znanja da zbog časti kraljevstva mora otpustiti sadašnju ženu i uzeti kćer nekoga imućnog susjeda, čime će se osigurati mir i bogatstvo kraljevstvu. „Otpustite je, gospodaru ona je na kraju krajeva samo pekarova kći!“

Kraljević se odupirao tim savjetima, jer je zaista volio svoju ženu, ali je na njihovo navaljivanje ipak popustio: „Moram te otpustiti“, reče ženi koju je volio, „i sutra ćeš se vratiti svojem ocu. Ipak, zavrijedila si da sa sobom poneseš što ti je najdraže.“

Te su večeri za vrijeme obroka šutjeli. Žena, prividno mirna, stalno je lijevala dobro vino u čašu novoga kralja. Na kraju, ovaj usnu dubokim snom. Žena ga omota u pokrivač, stavi u kolica i povede svojem ocu.

Ujutro se kralj probudi u pekarovoj kući. „Gdje sam to ja? Što si to učinil?“ upita kralj. „Rekao si da mogu ponijeti ocu što mi je najdraže. Nisam imala ništa draže od tebe.“ I bajka završava tako da ju je kralj zadržao, a otjerao nasrtljive savjetnike.

narodna priča

Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja!

KRUNICA BDM

 

RADOSNA OTAJSTVA (ponedjeljkom i subotom) (Lk 1, 26-38; Ef 1:10; Iz 7,14; Iz 9,6) U prvom radosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti i roditi Sina Božjega po Duhu Svetomu. (Lk 1,44; Lk 1,39-56) U drugom radosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je blažena Djevica Marija pohodila svoju rodicu, svetu Elizabetu, i ostala s njom tri mjeseca. (Lk 2,10; Lk 2,1-20) U trećem radosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Blažena Djevica Marija rodila Gospodina našega Isusa Krista u špilji u Betlehemu i postavila ga u jasle. (Lk 2,34-35; Lk 2,21-38) U četvrtom radosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Blažena Djevica Marija četrdeseti dan poslije porođenja prikazala Ocu nebeskom svoga Sina, u Hramu i kako ga je starac Šimun primio na ruke. (Lk 2,50; Lk 2,41-52) U petom radosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Blažena Djevica Marija našla svoga Sina treći dan u Hramu gdje se razgovara s naučiteljima, a bilo mu je tada dvanaest godina.

ŽALOSNA OTAJSTVA (utorkom i petkom) (Lk 22,42; Mt 26,36-46Mk 14,32-42; Lk 22,40-46) U prvom žalosnom otajstvu razmišljat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist molio svom nebeskom Ocu i znojio krvavim znojem u Maslinskom vrtu. (Mt 27,11-26; Mk 15,2-15; Lk 23,2-5) U drugom žalosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio privezan za kameni stup i nemilo bičevan u dvoru Pilatovu. (Mt 27,27-31; Mk 15,16-20; Iv 19,2-3) U trećem žalosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom. (Lk 23,26-32) U četvrtom žalosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio osuđen na smrt, pa je put gore Kalvarije na svojim ramenima nosio preteški križ. (Fil 2,8; Lk 23,33-49) U petom žalosnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist bio raspet na tvrdom drvu križa između dva razbojnika i gledala ga njegova žalosna Majka Marija.

SLAVNA OTAJSTVA (srijedom inedjeljom) (1 Kor 15,14; Iv 20; Lk 24; Mt 28, Mk 16) U prvom slavnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist treći dna po svojoj muci i smrti slavno uskrsnuo od mrtvih da više nikada ne umre. (Dj 1,1-11) U drugom slavnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeseti dan poslije svoga uskrsnuća uzašao na nebo i sjedi s desne Ocu. (Dj 2) U trećem slavnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist poslao nad apostole Duha Svetoga u prilici ognjenih jezika. (Jr 31,22b) U četvrtom slavnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Blažena Djevica Marija preminula s ovoga svijeta, te kako je dušom i tijelom bila uznesena na nebo. (Otk 12,1) U petom slavnom otajstvu razmišljat ćemo kako je Blaženu Djevicu Mariju okrunilo Presveto Trojstvo za kraljicu neba i zemlje i razmišljat ćemo o rajskom uživanju svih svetih.

OTAJSTVA SVJETLA (četvrtkom) (Mt 3,17; Mk 1,9-11; Lk 3,21-22; 2 Kor 5,21) U prvom otajstvu svjetla razmišljat ćemo kako je na Gospodina našega Isusa Krista na krštenju u Jordanu siao Duh Sveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim Sinom. (Iv 2,1-12) U drugom otajstvu svjetla razmišljat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posredovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru učenika. (Mk 1,15; Mk 2,3-13; Lk 7,47-48; Iv 20,22-23) U trećem otajstvu svjetla razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist navijestio Kraljevstvo Božje i pozvao na obraćenje za oproštenje grijeha. (Lk 9,35; Mt 17,1-9; Mk 9,2-10) U četvrtom otajstvu svjetla razmišljat ćemo kako se Gospodin naš Isus Krist pred učenicima na gori preobrazio, a Otac ih pozvao da ga slušaju. (Iv 13,1) U petom otajstvu svjetla razmišljat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist na Posljednjoj večeri ustanovio Euharistiju.

LITANIJE NA ČAST BDM

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, otkupitelja svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice, moli za nas!
Sveta Djevo djevica, moli za nas!
Majko Kristova, moli za nas!
Majko Crkve, moli za nas!
Majko, Božje milosti, moli za nas!
Majko prebistra, moli za nas!
Majko prečista, moli za nas!
Majko neoskvrnjena, moli za nas!
Majko nepovrijeđena, moli za nas!
Majko ljubezna, moli za nas!
Majko divna, moli za nas!
Majko dobroga savjeta, moli za nas!
Majko Stvoriteljeva, moli za nas!
Majko Spasiteljeva moli za nas!
Djevice premudra, moli za nas!
Djevice časna, moli za nas!
Djevice hvale dostojna, moli za nas!
Djevice moguća, moli za nas!
Djevice milostiva, moli za nas!
Djevice vjerna, moli za nas!
Ogledalo pravde, moli za nas!
Prijestolje mudrost, moli za nas!
Uzroče naše radosti, moli za nas!
Posudo duhovna, moli za nas!
Posudo poštovana, moli za nas!
Posudo uzorna pobožnosti, moli za nas!
Ružo otajstvena, moli za nas!
Tornju Davidov, moli za nas!
Tornju bjelokosni, moli za nas!
Kućo zlatna, moli za nas!
Škrinjo zavjetna, moli za nas!
Vrata nebeska, moli za nas!
Zvijezdo jutarnja, moli za nas!
Zdravlje bolesnih, moli za nas!
Utočište grešnika, moli za nas!
Utjeho žalosnih, moli za nas!
Pomoćnice kršćana, moli za nas!
Kraljice anđela, moli za nas!
Kraljice patrijarha, moli za nas!
Kraljice proroka, moli za nas!
Kraljice apostola, moli za nas!
Kraljice mučenika, moli za nas!
Kraljice ispovjednika, moli za nas!
Kraljice djevica, moli za nas!
Kraljice svih svetih, moli za nas!
Kraljice bez grijeha istočnog začeta, moli za nas!
Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!
Kraljice svete krunice, moli za nas!
Kraljice mira, moli za nas!

ZLOČESTA MAMA

Imam «najzločestiju mamu» na svijetu!!!

Dok druga djeca jedu slatkiše za doručak, ja moram jesti pahuljice, jaja ili dvopek. Dok drugi jedu kolače za večeru i piju coca-colu, ja moram pojesti sendvič. A znajte da mi ni ručak nije kao njihov.

Ali barem ne patim sama. Moja sestra i dva brata imaju istu zločestu mamu.

Moja je mama uvijek htjela znati gdje sam. Čovjek bi pomislio da sam s uličnom bandom. Morala je znati tko su mi prijatelji i gdje idem. Uporno je tražila da se vratimo za sat vremena ako smo tako rekli – ili ranije, a ne za sat vremena i jednu minutu. Skoro se stidim priznati, ali kaznila bi nas kada je ne bi poslušali. Ne jedanput, nego svaki put kad nismo slušali i kad smo činili kako nas je volja. Sada vidite koliko je zločesta bila naša mama.

Morali smo nositi čistu odjeću i kupati se. Druga su djeca uvijek nosila istu odjeću danima. Jako smo se svađali jer nam je sama šivala odjeću kako bismo uštedjeli novac.

Zašto, zašto smo imali majku zbog koje smo se osjećali drukčijim od ostale djece?

Ali najgore tek dolazi. Morali smo biti u krevetu u devet svake večeri i ustati u 8 slijedećeg jutra. Nismo mogli spavati do podneva kao druga djeca. I dok su oni spavali, moja je majka uvela zakon o radu. Tako smo morali raditi po kući. Morali smo prati suđe, spremati krevete, kuhati i raditi druge strašne stvari.

Uvijek smo morali govoriti istinu, istinu i ništa drugo osim istine, čak i po cijenu vlastitog života – a skoro je tako i bilo.
Kad smo postali tinejdžeri, postala je mudrija, a naš život još nesretniji. Nije bilo trubljenja autima ispred kućnih vrata. Morali smo svoje dečke i djevojke pozvati u kuću prije no što smo s njima izlazili van. Da ih mama upozna! I uvijek bi provjeravala jesmo li tamo gdje smo rekli da ćemo biti. Nikad nisam imala prilike pobjeći u Meksiko. I dok su moje prijateljice imale dečke u zreloj dobi od 12 i 13, ja nisam smjela izlaziti do 16. Odnosno do 15, ako sam izlazila u školu. A to je možda bilo dva puta godišnje.

Tijekom godina, stvari se nisu ni malo popravile. Nismo mogli poput naših prijatelja ležati bolesni u krevetu i tako izbjegavati školu. Morali smo imati dobre ocjene. Dok se u knjižicama naših prijatelja šarenilo od crnih i crvenih ocjena, mi smo morali imati samo crne. One crvene, kojima su nastavnici upisivali jedinice, nisu dolazile u obzir.

Tako smo jedan po jedan maturirali. S mamom iza leđa koja nam je neprestano pričala, ponavljala, insistirala, kažnjavala i zahtijevala poštenje, nitko od nas nije mogao, a da ne završi srednju školu.

Moja mama je stvarno bila katastrofa. Od nas četvero, dvoje nas je završilo fakultet. Nitko od nas nikada nije bio uhapšen, ili rastavljen. Nitko se čak nikada nije potukao sa svojim supružnikom. Moja su oba brata služila na vrijeme vojsku…

I koga da sada krivimo za ono što smo postali? U pravu ste, našu mamu ! Pogledajte što smo sve propustili! Nikada nismo pili, krali, uništavali stvari, niti činili išta uzbudljivo poput naših prijatelja! Sve čemu nas je učila bilo je da odrastemo u vjeri u Boga, i da postanemo čovječni i ispravni ljudi.

A sada i ja odgajam tako svoje troje djece… I razumijem ih kad misle da sam malo zločesta. No, time se i ponosim…
Jer, vidite, ja se zahvaljujem Bogu što mi je dao «najzločestiju mamu» na svijetu.

(Bobie Pingaro)

POSEBNA MAMA

Zamišljam Boga kako s velikom pažnjom izabire subjekte za produženje vrsta. On sve promatra i diktira anđelima upute u veliku knjigu: Beth Amstrong, sin Matija - svetac zaštitnik; Majorie Forest, kći Ceciulija - svetica; i tako dalje.

Konačno jednom anđelu spominje jedno ime i kaže sa smješkom:
- Ovoj ću dati dijete s teškoćama u razvoju.
- Zašto njoj, Gospodine, pa ona je tako sretna!
- Upravo zbog toga - kaže Bog sa smješkom - mogu li jednom djetetu s teškoćama u razvoju dati majku koja se ne zna smijati? To bi bilo okrutno.

- Ali, ima li ona dovoljno strpljenja?
- Ja ne želim da ga ima previše, jer će se utopiti u moru sažaljenja i očaja. Kad prođu početni šok i bijes, ona će to odlično obavljati. Gledao sam je danas. Samostalna je i nezavisna. Shvati, dijete koje ću joj darovati živjet će u svom vlastitom svijetu, a ona ga mora prisiliti da živi u njezinom svijetu, a to neće biti lako.

- Ali, Gospodine, ona ne vjeruje u Tebe!
- Nema veze - nasmiješi se Bog - to ću već dovesti u red. Ona je prikladna osoba. Ima i dovoljno egoizma.

- Egoizma?!? Pa zar je to vrlina?
- Ako se povremeno ne može odvojiti od djeteta, neće sve to moći preživjeti. Ovu ću ženu nadariti nesavršenim djetetom. Ona to još ne zna, ali treba joj zavidjeti. Nikada neće izgovorenu riječ prihvatiti kao nešto što je samo po sebi razumljivo. Ni jedan korak neće shvatiti kao nešto svakodnevno. Kada njezino dijete prvi put kaže "mama", bit će joj jasno da je doživjela čudo. Ja ću joj dopustiti da jasno spozna sve ono što i ja spoznajem: neznanje, okrutnost, predrasude. Dopustit ću joj da se izdigne iznad svega toga. Ona nikada neće biti sama. Ja ću biti s njom svaki dan njezina života, svake minute, jer ona radi moj posao toliko sigurno kao da je ovdje kraj mene.

- A njezin svetac zaštitnik?
- Ogledalo će biti dovoljno - nasmije se Bog.

PREDODŽBA MAJKE

4 godine: Moja mama može sve!

8 godina: Moja mama zna puno toga! Doista puno toga!

12 godina: Moja mama zapravo i ne zna baš sve.

14 godina: Naravno, mama o tome nema pojma.

16 godina: Mama? Beznadno je staromodna.

18 godina: Ona? Vrijeme ju je pregazilo!

25 godina: Zapravo, mogla bi nešto o tome znati.

35 godina: Prije nego što odlučimo, 'ajmo pitati mamu.

45 godina: Pitam se što mama misli o tome…

65 godina: Kad bih barem mogla o tome razgovarati s mamom…

MAJKA KRALJICA

U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita! - Građani - obratio im se - mi smo bogati i moramo imati na čelu našega grada jednoga bogatog čovjeka!

Izviždali su ga, mnogi su protestirali, tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…

Ali to nije odgovaralo drugima, koji su tražili da se izabere netko fizički snažan kako bi ih branio u slučaju potrebe. Oni su pozornicu doveli krupnog mišićavog čovjeka! - Nećemo ga - čuli su se povici s druge strane!

I nastao je sveopći metež, nitko nikoga više nije ni čuo a kamoli razumio i onda su se opet oglasile trube, a jedan stariji čovjek se obratio građanima. - Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još nismo ni izabrali. Evo pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo - neka nevino dijete kaže koga bi ono izabralo za kralja!

I dovedoše jedno dijete. Starac ga upita: - Koga bi ti želio za kralja? –

Ali ja ne želim kralja - reklo je dijete držeći palac u ustima - ja želim kraljicu. Neka to bude moja mama!!!

MAJČINIM STOPAMA

U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka.
Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala.
Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom.
Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.''
Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.

(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)

PROSJAK

 - 6 kuna! - reče prodavačica na kiosku.

Platio sam i uzeo jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao.

Rana jesen ili kasno ljeto. Na terasi je sjedilo nekoliko gostiju. Zavalio sam se u stolicu, naručio kavu i otvorio novine. Za susjednim stolom sjedio je mladi par, zauzet sam sobom. Ovlaš sam prošao stranicama posvećenim politici i zaustavio se na sportskoj stranici. Zvuk glazbe sa zvučnika miješao se sa zvukom zvona sa obližnje crkve koje je pozivalo na misu. Taman sam bio zadubljen u posljednje rezultate utakmica, kad sam više osjetio nego primijetio prisustvo nekog ispred sebe.

Podigao sam pogled. Ispred mene je stajao čovjek poderane odjeće, prljavog lica, nepočešljane kose i ispružene ruke. Očito prosjak.

- Nemam! - rekao sam kratko i vratio se rezultatima.
Nije reagirao.
- Nemam ništa za tebe! Ajde odzuji dalje! - povisio sam glas, želeći ostaviti dojam.
Prosjak je i dalje stajao mirno ispružene ruke.
- Zar me nisi čuo, nemoj da te sada…- zastao sam u pola riječi jer mi je pažnju privukao maleni predmet u njegovoj ruci.
Bilo je to raspelo.
- Pa on ne prosi, on daje! - sinula mi je misao koja me šokirala.

Začuđeno sam gledao u raspelo. Tek tada postao sam svjestan njegovog pogleda. Pogleda punog takve mirnoće, blagosti i nježnosti da me to jednostavno – pokosilo.

Neobjašnjivo jak osjećaj sramote i stida zapekao me u prsima. Pogled mi se zamaglio i gotovo nekontrolirano počele su mi teći suze niz lice. Okrenuo sam glavu u stranu i pokrio oči rukama, kao da se time želim zaštititi. Na brzinu obrisao sam suze i poželio reći »sorry, stari« ili neku sličnu glupost. No, više ga nije bilo ispred mene.

Ustao sam od stola i počeo se okretati na sve strane ne bi li ga vidio negdje. Par za susjednim stolom gledao me sa zanimanjem.

- Jeste li vidjeli….

Na stolu do novina ležalo je raspelo. Polako sam ga uzeo drhtavom rukom. Bilo je toplo. Sjeo sam na stolicu i u nevjerici dugo još gledao u njega. Od tog dana trudim se da ne prođem uz prosjaka a da mu ne podam nešto. Ako ništa drugo barem malo samilosti.

SAMOTNIČKI ŽIVOT

U zabitnom selu jedne daleke zemlje rodilo se muško dijete.

Odrastao je u drugom selu, izučio ondje stolarski zanat i radio do svoje tridesete godine. Nakon toga tri je godine proveo kao putujući propovjednik.

Nije napisao nijednu knjigu.

Nije nikada obavljao javnu dužnost.

Nije imao vlastiti dom ni obitelj.

Nije pohađao vjerske škole.

Od svoga rodnog mjesta nije se udaljavao više od tristo kilometara.

Nikada nije postigao javno priznanje kao znak općepriznatog uspjeha.

Glavno uporište njegove vjerodostojnistio bio je on sam.

Imao je trideset i tri godine kad mu se javno mnijenje otvoreno suprotstavilo.

Prijatelji su ga napustili, prodan je svojim protivnicima, nepravedno osuđen, pribijen na križ između dvojice razbojnika.

Dok je umirao, krvnici su kockom dijelili njegovu odjeću, jedino što je posjedovao za zemaljskog života.

Pokopan je u grobnicu koju mu je prijatelj dragovoljno ustupio.

Dva dana nakon pokopa, grob mu je bio prazan.

Od tada je prošlo dvadeset vjekova, danas je središnji lik čovječanstva.

Ovaj samotnički život promijenio je više ljudi nego sve vojske svijeta, sva brodovlja, svi parlamenti, svi kraljevi, svi mislioci i svi znanstvenici zajedno.