Učenici
su primijetili da uvijek propitkujem iste učenike, a i sam sam to
primijetio. Zašto to činim, zapitah se. A ti su mi učenici bili veoma
dragi, rado sam gledao u njihove oči i radovao se njihovom osmijehu, pa
čak sam želio naći učešća i u njihovim brigama i suzama. Oni su bili
moji ljubimci.
A onda mi jednog dana na pamet dođe ova misao koju želim sada s vama podijeliti.
Godinama sam u sebi
izricao ovakve riječi: "Zašto me, Gospodine, toliko bičuješ,
provjeravaš, ispituješ, iskušavaš i svim valima svojim prekrivaš? Kad će
biti kraj tvojoj kušnji? Umoran sam više od tvojih ispita."
I tako, kad sam
postao ostarjeli profesor, pa kad sam i sam propitkivao iste ljubljene
učenike, pomislih: "Možda mene Bog posebno ljubi."
Nema komentara:
Objavi komentar