ISLAM

ISLAM

POTPUNO PREDANJE BOGU

VRIJEME I MJESTO NASTANKA

- u 7. stoljeću na Arapskom poluotoku

- 1,3 milijarde muslimana, po brojnosti druga svjetska religija

- rasprostranjen je od Sahare na zapadu, preko Bliskog istoka do

  središnje Azije

UTEMELJITELJ

- Abul Kasim Muhamed ibn Abdalah – posljednji Alahov prorok

- poziv za proroka boga Alaha – viđenje anđela Gabrijela u snu

- oko 610. g. počeo je javno propovijedati ] strogi monoteizam

- 622. g. istjeran iz Meke i otišao u Medinu ] HIDŽRA (računanje

   godina kod muslimana)

- 630. g. osvojio Meku, očistio Kabu od idola i učinio je

  monoteističkim svetištem

BOG

- Alah – vječan, sveznajući i svemogući Bog

- pristupa mu se molitvom i recitiranjem Kur’ana

- Allahu akbar – Alah je najveći

BOGOMOLJA

- džamija [ nema slika Boga, ljudi ili životinja,

  uz nju se nalazi vjerska škola i prostorije za

  obavljanje obrednog pranja

GLAVNO SVETIŠTE MUSLIMANA

- Kaba (Ćaba) [ u obliku kocke, crna svila ukrašena zlatnim

   natpisima iz Kur’ana, u dvorištu velike džamije u Meki

SVETA KNJIGA

- Kur’an ] sačuvane Muhamedove objave, nezabludiva riječ Božja,

  arapski jezik, 114 poglavlja ili sura

- Isus ] zadnji prorok prije Muhameda, nije Sin Božji

VJERSKA PRAKSA

- 5 stupova islama:

1) ispovijest vjere – “Nema Boga osim Alaha, a Muhamed je

     njegov poslanik”

2) molitva – pet puta na dan, petkom u džamiji

3) davanje milodara – točno određen porez koji se koristi za potrebne

4) obredni post – mjesec Ramadan, ne smiju piti ni jesti

    od izlaska do zalaska sunca  

5) hodočašće u Meku - HADŽ

ZNAK

- polumjesec i zvijezda

POSEBNOSTI

- šerijat – islamski vjerski zakon koji određuje vjerske,

  političke i privatne dužnosti

- ne postoji jednakopravnost muškarca i žene

- poligamija

- zabranjeno lihvarstvo i kockanje, uživanje alkohola

  i jedenje svinjetine

ISLAM – POTPUNO PREDANJE BOGU

VRIJEME I MJESTO NASTANKA – u 7. stoljeću na Arapskom poluotoku

UTEMELJITELJ – prorok Muhamed

BOG – Alah [ strogi monoteizam

VJERSKI SLUŽBENIK – imam (predvodi molitvu u džamiji)

BOGOMOLJA – džamija [ nema slika Boga, ljudi ili životinja, uz nju se nalazi vjerska škola i prostorije za obavljanje obrednog pranja

SVETI SPISI – Kur'an [ Isus je Božji prorok, ali ne i Božji sin

VJERSKA PRAKSA – 5 stupova islama:

1) ispovijest vjere

                                                                   

2) molitva – pet puta na dan, petkom u džamiji

                                                                       

3) obvezni vjerski prinos

                                                                       

4) obredni post

                                                                       

5) hodočašće u Meku (hadž) 

ZNAK – polumjesec i zvijezda

SVETA MJESTA ISLAMA – Kaba (svetište u Meki), Muhamedova džamija u Medini, Jeruzalem

ZAŠTO SAM KATOLKINJA?

Za mene, Euharistija je glavni razlog što sam katolkinja. Postoji mnogo drugih razloga, jer vjerujem u sve ono što naučava sveta Majka Crkva bez ikakvog pridržanja. Ali, Euharistija je bila ono što me vratilo nazad u krilo Katoličke crkve nakon 18 godina izbivanja.

Rođena sam od katoličkih roditelja i krštena kad sam imala pet dana. Kada sam to saznala bila sam potrešena, jer je to za mene značilo da sam bila bez Duha Svetoga samo četiri dana moga života ovdje na zemlji. Pohađala sam katoličku školu i išla na Misu svake nedjelje i svetkovine, sve dok nisam dobila svoje prvo dijete. Nakon toga, Misa je bila sporadična i ne kao prioritet, budući da sam bila «prezauzeta», te je bilo «preteško» nositi malenu djecu u Crkvu. Bila sam vrlo mlada i nisam shvaćala što napuštam ... što propuštam. Troje djece i kasniji razvod, u mome životu nije bilo mjesta za Boga. Bila sam toliko zauzeta oko podizanja djece, posla, pospremanja kuće i vođenja rasporeda (za gosp. Righta) da nikad nisam razmišljala o uključivanju Boga u taj život. Sigurno je da sam još imala vjere i da sam se molila svaku večer prije spavanja; ako možete zamisliti izgovaranje Gospodnje molitve poput brzog vlaka. Moglo se pričinjati kako sam ja odustala od Boga, ali Bog nije odustao od mene.

On je postavio dvoje pobožnih kršćana nekatolika na moj put, susjeda koji mi je postao vrlo drag prijatelj, i drugog čudesnog, vjerom ispunjenog pentakostalca, čovjeka koji se na poslu nalazio u uredu do moga. Među ovih dvoje prekrasnih ljudi, počela sam slušati mnogo o Isusovoj ljubavi i moj je interes rastao. Počela sam Ga tražiti. Mislila sam da nisam dovoljno naučila u Katoličkoj crkvi i da je krivica bila na Crkvi. Nisam bila u pravu. Otkrila sam kasnije da Katolička crkva naučava sve ono o čemu su moji prijatelji govorili... i još nešto VIŠE! Ali putovanje prema toj istini je dugo trajalo. Išla sam u «kupovinu Crkve» dugo vremena, pokušavajući s različitim denominacijama, nestrpljivo pokušavajući utažiti ovu novu glad za duhovnim. Čitala sam Sv. Pismo i upijala svaku riječ poput spužve. Ali tražila sam više. Nikad se nisam osjećala potpuno zadovoljnom.

Bilo je to na službi u Kristovoj crkvi (jedna od denominacija – op. prev.) kada sam otkrila što mi nedostaje. Moja su djeca provodila vikend kod oca, tako da sam na službu išla sama. Uistinu sam uživala u propovijedima, jer mi nikad nije moglo biti dovoljno slušati o Kristovoj ljubavi. Ali kada je došlo vrijeme za pričest, tada sam shvatila da nešto nije potpuno u redu. Nakon pričesti i malenih čaša s vinom koje su unaokolo kružile, čekala sam dok ne dođe vrijeme za jesti i piti. Jednom se dogodilo, da sam sudjelovala na pričesti i popila iz male čaše s dužnim poštovanjem kao što sam to prije činila u Katoličkoj crkvi. Mislila sam da je pričest jednaka u svakoj crkvi. I zbio se trenutak kada sam SPOZNALA u svome srcu i duši da tu nema Stvarne Prisutnosti Isusa Krista. Iako ja zapravo nisam shvaćala Stvarnu Prisutnost u to vrijeme, nekako sam spoznala da je postojala razlika između ove pričesti i katoličke euharistijske Pričesti. Kako sam to spoznala? Isus obećava da ćemo naći ako budemo tražili. Ja sam tražila, potpuno, i s otvorenim srcem; i znam da mi je Duh Sveti otkrio toga dana što trebam činiti. Bio je to posljednji put da sam išla na neku nekatoličku službu.

Počela sam ponovno ići na Misu, ali nisam primala Euharistiju jer sam znala da sam u stanju smrtnog grijeha, te da je primanje Euharistije u tom stanju svetogrđe. Bližio se Uskrs i održavala se pokornička služba u obližnjoj Crkvi. Otišla sam i ispovijedila grijehe stare više od 20 godina tako da sam mogla primiti Euharistiju slijedeće nedjelje, Uskrsa. Sigurno, bilo je teško tamo sjediti i pričati o svim opačinama i grešnim stvarima koje sam učinila u mome životu. Ali ništa od toga nije bilo Bogu novo. On je bio tamo kada sam počinjala te grozote. I kada sam čula riječi «Ja te odrješujem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga», znala sam bez sumnje da mi je oprošteno. Koliko sam puta u prošlosti morala razmišljati o grijesima, iako sam ih ispovjedila Bogu? Neprestano sam tražila oproštenje, ispovijedajući Mu toliko puta iste grijehe zato što nisam «osjećala» da mi je oprošteno. Nisam dobila milosti koje dolaze kroz sakrament, koji stvarno otpušta grijehe prošlosti i stvarno daje osjećaj da ti je oprošteno. Sa sakramentom ispovijedi, u mojoj glavi nije bilo sumnji.

Koju radost sam osjetila kada sam otišla sljedeće nedjelje, Uskrsne nedjelje, i primila našega Gospodina Isusa Krista – Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo! I počela sam čeznuti za Euharistijom! Kako netko može toliko nešto tražiti što je samo simbol? Vjerujem da je s Bogom sve moguće, i kao što je Isus mogao pretvoriti vodu u vino na svadbi u Kani, isto tako je On mogao pretvoriti vino u svoju krv na Posljednjoj večeri. Od vode do vina, do krvi. I ja vjerujem da je On mogao pretvoriti kruh u svoje tijelo i da to nastavlja činiti na svakoj Misi. Vjerujem da je Euharistija ispunjenje Isusova obećanja jer: «Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt 28, 20).
Ne mogu primjereno opisati milosti koje osjećam nakon primanja takovog božanskog dara. Isusovo pravo Tijelo i Krv pomiješano s mojim. Njegova duša i božanstvo, On sam ujedinjen s mojom siromašnom dušom. Isus, nepodijeljen, pravi svoj dom u mome srcu!
Ja čeznem za Euharistijom!

Postoje trenuci na Misi kada me preplavi osjećaj nestrpljivosti, jer očekujem od Njega mnogo, ali si moram prizvati u pamet da budem strpljiva, da je svaki dio ove Božanske liturgije važan i svaki dio vodi prema našoj Posljednjoj večeri. Čula sam od mnogih kako je Misa dosadna. Na isti način sam razmišljala i ja. Prije otkrića Euharistije, običavala sam promatrati Misu kao različite dijelove – «dio s ustajanjem, dio kada se sjedne, dio kada se kratko ustane, dio s kratkim sjedenjem, dio s DUGIM klečanjem, Pričest, onda ... izlazimo na vrata»! Bilo bi zabavno da to nije bila istina. S mojim novim očima, ušima, srcem i dušom, upijam svaku riječ izrečenu na Misi i molim svaku molitvu srcem i dušom. Osjećam se kao da sam u raju kada sam na misi. A prema knjizi Scotta Hahna «Jaganjčeva večera», ja JESAM u raju! Misa nije ono što želiš iznijeti iz nje, nego prije ono što unosiš u nju. Kada predam sve svoje na Misi, primam mnogo više nego što sam dala, a milosti koje primim traju tijekom čitavog dana i tjedna.

Mogu ići na bilo koju Misu, bilo gdje u svijetu, i čak ako je jezik različit, ja opet mogu sudjelovati na liturgiji zato jer je znam potpuno, i još važnije, mogu primiti Euharistiju – bilo gdje u svijetu! Mogu recitirati molitve na vlastitom jeziku dok ih vjernici recitiraju na svome. Mogu sa sobom nositi dnevna čitanja iz Biblije ... isti tekstovi Sv. Pisma naviještaju se svim katolicima svakog dana. Kad bi svaki katolik išao svaki dan na Misu ili čitao i meditirao o ovim unaprijed odabranim tekstovima Sv. Pisma svaki dan, više od MILIJARDE ljudi širom svijeta razmišljalo bi o istom svetopisamskom tekstu, o simim djelovima Biblije. Za mene, to je razlog što biti katolikom (univerzalnim) znači biti isto svuda naokolo ... svaki učenik biva poučavan istu stvar iz dana u dan, temeljenu na Sv. Pismu.

Nitko nas ne može natjerati da idemo na Misu svake nedjelje, jer je to naša slobodna volja hoćemo li izabrati da to činimo: ali u Katoličkoj crkvi je grijeh ne ići na Misu nedjeljom i svetkovinama bez opravdanog razloga. Zašto? To je prekršaj protiv treće Božje zapovijedi, «Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji». Kada izaberemo da spavamo ili samo preskočimo Misu to je odabir da vršimo našu vlastitu volju, ne Božju. To je čin sebičnosti ... «Želim raditi ono što ja želim i neću dati ni sata svoga tjedna Bogu». Uvjerena sam da je Katolička crkva postavila ovu zapovijed zato što nas Crkva mnogo voli, znajući vrlo dobro koliko mi trebamo da bi bili duhovno nahranjeni. Ako prestanemo ići nedjeljom na Misu, mi prespavamo, mi ispustimo, mi izgubimo milost; i praznina se između Boga i nas povećava svakog sljedećeg tjedna kada propustimo Misu. Što više idemo na Misu, više milosti primamo, postajemo duhovno nahranjeniji, postajemo svetiji. Katolička crkva se brine oko naših duša i radi na tome da nas očuva u stanju milosti. U ovome vidim ljubav, ne nasilje.

Također sam puno puta čula, «Nikad nisam ništa naučila na Misi». Na svakoj Misi imaju barem tri čitanja iz Sv. Pisma, te propovijed. Zadržavala sam se na svakoj riječi i, pozorno slušajući, naučila mnogo. Također, postoji mnogo knjiga o katoličkoj vjeri i njezinom naučavanju. Vjerujem kako ih sve nitko ne bi mogao pročitati tijekom čitavog života. Moramo preuzeti inicijativu da učimo od nas samih. Nažalost, mnogi katolici promatraju sakrament Sv. Potvrde kao «diplomu», i ja nastojim ispraviti ovu krivu ideju kada poučavam studente o Potvrdi. Na nama je da više učimo kroz čitanja, molitvu i meditaciju. Imamo Sv. Pismo, Katekizam Katoličke crkve, svetačka djela, rane Crkvene oce, crkvene naučitelje. Na nama je da nastavimo poučavati nas same o katoličkoj vjeri preko Potvrde i Mise. Moj vodeći citat Pape Ivana Pavla II. jest: «Kršćani su UVIJEK u formi.»

Sigurna sam kako postoji mnogo toga o čemu mogu govoriti, i dodati ovim mojim razmišljanjima. Molim za vas da pronađete ljepotu bogatstva vjere koju sam ja našla. Nikad više neću ostaviti Crkvu, niti ću se odvojiti od predragocjenog dara našega Gospodina Isusa Krista, kojeg nam je dao ... svoje Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo u Svetoj Euharistiji.
Bog vas blagoslovio i dao vam svoj mir.
CTherese Benoit

1 Kor 10, 16-17
«Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?

Budući da je samo jedan kruh, mi svi smo jedno tijelo, jer smo svi dionici jednoga kruha.»

C. Therese Benoit
s engleskog preveo fr. Dominik Ivan Ćelić OP - Veritas

NAĐENI BOG
(A.B.Šimić)

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
uza te Bog je, uvijek u blizini
u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu
uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.

MOJ BOG(J. Pupačić)

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli.
Našli smo se tražeći jedan drugog
i našao sam ga u sebi
jer živi u meni i za me
i ja se u njemu radujem.
Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

MAJČINIM STOPAMA

U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka.
Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala.
Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom.
Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.''
Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.

(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)

ZA ŠALICU MLIJEKA

Howard Kelly, koji je bio veoma siromašan, jednog je dana prodajući robu od vrata do vrata kako bi si platio studij, ostao s deset centi u torbi... A bio je strašno gladan! Stoga odluči kod sljedeće obitelji kod koje uđe, zamoliti nešto hrane.

Vrata mu je otvorila uglađena dama, i to ga je smelo do te mjere da nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane.
Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka.

Mladić je polako pio, a zatim upitao gospođu: - Koliko dugujem? - Ne duguješ ništa - odgovori - moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći.
- Od srca Vam zahvaljujem ...! - rekao je zbunjeni mladić.

Kad je izlazeći prešao prag, Howard je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude.

Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela. Mjesni liječnici joj nisu mogli pomoći pa su je odlučili poslati u u bolnicu u glavni grad. Nazvali su i dr. Howarda Kellya, koji je tada bio cijenjen i nadaleko poznat liječnik, da ga pitaju za savjet.

Znao je ime mjesta iz kojeg pacijentica dolazi. Posjetio ju je u bolničkoj sobi i istog trena prepoznao. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti sve što se učiniti može kako bi spasio život ove sada već starije gospođe.
Od tog trenutka najveća briga mu je bila bolesnica, i sve svoje vrijeme posvetio je traženju lijeka za strašnu bolest koja ju je vodila kraju.

Nakon duge borbe, pacijentica je pobijedila bolest...! Kad je bila izvan životne opasnosti dr. Kelly je zamolio u računovodstvu bolnice da račun pošalju njemu na uvid prije nego ga isporuče gospođi. Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu. Zatim je zamolio da se uruči bolesnici. Gospođa se bojala pogledati račun strahujući da nadilazi njezine mogućnosti.

Kad je konačno otvorila kuvertu vidjela je da na dnu računa piše: Plaćeno prije puno godina ... jednom šalicom mlijeka!" Dr. Howard Kelly

Suznih očiju je prošaptala: “Hvala ti, moj Bože! Svoju ljubav si objavio po rukama i srcima ljudi! "

....................................................................

“Kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, meni ste učinili što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće ...“ (Mt 25,40)

sv. Bazilije Veliki

Braćo, prijeko nam je potrebno moliti se, ali ne tako da iz naših usta izlazi mnoštvo svetih riječi i glasova.

Doista, dužni smo kroz čitav život slaviti i zazivati milosrdnog Boga, i to iskrenim riječima i dobrim djelima. Nemojte misliti kao da Gospod Bog čeka na vas da sami sebe preporučite. On znade što je svakom od vas potrebno iako Ga ne molite. Uho Božje ne treba čuti riječi da odgonetne vaše misli. On je kadar upoznati i vašu tajnu prošnju koja se krije samo u vašem srcu. Zar niste čuli kako je Mojsije jednom samo duboko uzdisao zazivajući Boga u pomoć te, iako ni glasa nije dao od sebe, ipak Gospod upita Mojsija: »Zašto zapomažeš prema meni?« (Izl 14, 15).

(...)

Zato, braćo, misleći uvijek na Gospoda Boga, imajte u svom srcu Njegov strah i sjećajte se u u svim molitvama svojih bližnjih. Mnogo možete i pomoći da uđu u kraljevstvo Božje. Držite se, dakle, čvrsto nade u dobrostivog Boga. Očekujte od Njega pomoć i budite sigurni da uvijek kad se na Njega obratite, On ne samo da vas neće odbiti nego će se i sam približavati k vama i reći: »Evo me!« (Iz 58, 9). Braćo, ako neprestano budete imali na pameti to da je Gospod Otac vaš prisutan na svakom mjestu, da On svakom pomaže, da On i tajnu vaših srdaca poznaje, tada vas neće nadvladati zle misli niti koje drugo zlo, tada ćete se očuvati od svakog grijeha, a zbog toga će zlatom postati vaša molitva. Zapamtite da i mir također lijepo osposobljuje duše na slavljenje Boga. Ako se vaša duša ne rastresa u ispraznim stvarima ovog svijeta i ukoliko ne lijeće po svoj zemlji, tada se ona okreće sebi samoj a preko sebe i Bogu. Tako uz Njega, uz Njegovu ljepotu prikovana zaboravlja čak na svoje potrebe, pa niti ne nastoji brinuti se za hranu, odjeću i ostale potrebe tijela nego se samo brine za to da stekne vječna dobra. Braćo, nemojte pristajati ni na to da vam polovica života prođe bez koristi na drijemanju i spavanju. I zato podijelite noć na san i na molitvu, pa čak i vaš san neka bude podvigom pobožnosti. U njemu neka se razbuđuju sveta čuvstva i misli koje su preko dana ispunjavale vašu dušu. A odmah čim sunce ranim rankom počne izlaziti, prije nego svane dan, vi već pjesmom i psalmima slavite svoga Stvoritelja, jer od ovog nema na svijetu ništa svetijeg. A kad se sunce počne dizati, spremajte se na posao, a molitva neka vas svugdje prati. I kao što sol začinja jelo, tako sveti psalmi neka budu začin svemu što izlazi iz vaših ruku.

Molite se, braćo, prije svakog jela, jer je dostojan Gospod da mu zahvaljujemo za te darove koje nam sada pruža kao i za one koje nam čuva za buduće dane. Molite se također odmah nakon što ste nahranili svoje tijelo, jer i tada treba slaviti nebeskog Oca i moliti Ga za milost da On nikada ne zaboravi izvršiti data nam obećanja. Da! Molite se, jer molitva je čudesna stvar. Ona utiskuje u duši jasnu sliku samoga Boga, ona Ga dovodi k nama na stan, ona Ga obuhvaća i miluje u sjećanju i u srcu. Ta molitva čini da smo Božja svetinja te da se naš razum i naša čuvstva ne gube u zemaljskim stvarima nego se uznose visoko prema Gospodu i u Njemu se naslađuju.

Ono što je za mnoge u molitvi dan, to je za svete revnitelje na slavu Božju ponoć. Grobna noćna tišina ulijeva u njihove duše čudesno raspoloženje. U njihova srca ne uvlači se u noći ništa zla niti na oči ni kroz uši, nego svraćaju svoj um na razmišljanje o svojini grijesima, donose spasonosne odluke čuvati se grijeha i mole za sebe žar i pomoć od nebeskog Oca.

Shvatimo, braćo, ono što nam kazuje Mojsijev primjer, Sv. pismo, naime, opisuje borbu Izraelaca s njihovim neprijateljima Amalečanima, i kaže: »Dok bi Mojsije držao svoje ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali neprijatelje, a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.« (Izl 17, 11). Ovo je slika naše molitve! Kad u njoj malakšemo i opuštamo se, tada nad nama preuzimlju vlast zle strasti a kad se u molitvi uzdižemo, tada natrag dobivamo snagu i pobjedu u borbi. Prema tome: tko može u Božjem hramu govoriti u vjetar isprazne riječi, tko tu može razmišljati o ružnim stvarima kad, kako kaže prorok David, u svetinji Njegovoj svaki Mu iskazuje slavu. Iz hrama Gospodnjeg ne odstupaju ni sveti anđeli već naše riječi upisuju sebi u knjige. Tu zajedno prebiva nebeski Otac gledajući na srca onih ljudi koji se dolaze Njemu moliti. On vidi tko od njih iskrenim srcem, tko s razmišljanjem, a tko ga tek samo ustima slavi!

Nebesa kazuju slavu Božju, Boga slave svi zborovi nebeskih anđela, sva stvorenja, ona nijema kao i ona što se glasaju, bilo na zemlji bilo na nebu, iskazuju čast svom Stvoritelju. A samo jedini bijedni čovjek ponekad napusti kuću, dođe u Božju svetinju i ne pazi na Božju riječ, ne osjeća svoje vlastite naravi, ne kaje se kad mu na sjećanje dolaze njegovi grijesi, ne boji se strašnog suda, a smije se, pruža svoju ruku znancima, pretvara mjesto molitve u mjesto trgovine i omalovažava opomenu koju daje svim ljudima prorok David kad kaže: »Hvalite Boga u Svetištu njegovu. . . Sve što god diše, Gospoda neka slavi.« (Ps 150). A Bog ne treba ljudske slave. On samo želi da mi postanemo dostojni slave u Njegovom kraljevstvu. Zbog toga: kakvo zrno već na zemlji tko posije, takvo će nekad brati i na drugom svijetu.
(...)

Zapamtite, braćo, usred uzdaha, usred žarkih zaziva, usred neprestanog bdijenja odstranit će od vas Gospod sve opasne kušnje, ohladit će vas od strasti, dat će vam snage, volje i nade za kreposti. Njemu neka bude za sve to slava i poklon sada i vazda i u vijeke vjekova Amen.