K svojima dođe...

Kada netko u životu uspije, izdigne se iznad one svakodnevne razine, kada stekne ugled, kad ga ljudi počnu hvaliti – obično se kod mnogih javlja zavist i nesnošljivost. To i ne bi bilo tako strašno i bolno kad bi takve stvari dolazile od neprijatelja, od onih koji nam baš i nisu skloni. No, kada čovjek takvo što doživi od svojih najbližih, od ukućana, susjeda, prijatelja – onda je to itekako gorko i bolno.

To je doživio i Isus i o tome nam govori današnje evanđelje. On dolazi u svoj rodni Nazaret gdje je odrastao i proboravio najveći dio svoga zemaljskoga života. Nakon što je započeo svoje javno djelovanje, glas se o njemu brzo raširio. Sve je brujalo o Nazarećaninu koji čini čudesne znake, koji govori kako nikad nitko do tada nije govorio, u kojemu je božanska Sila kojom liječi svaku bolest. Nazarećani ostadoše zbunjeni, pitaju se: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana?« Čudili su se, ali istodobno bili i zadivljeni.

No, kada Isus dolazi među njih, postaju sumnjičavi, ograđuju se zidom nepovjerenja i govore: »Nije li ovo sin Josipov?« Pa mi ovoga znamo, znamo i sve njegove. Zatvaraju svoje srce pred svime što su o njemu čuli, preziru onoga kojega su vidjeli kao sebi jednakoga. Nisu jednostavno htjeli prihvatiti da bi njihov sugrađanin mogao biti nešto više od njih, nešto što prelazi njihovo već odavna stvoreno mišljenje o njemu. Nisu htjeli vjerovati. Ne prihvaćaju tog i takvog Isusa. Ne protive se njegovim riječima. Štoviše, one su uhu ugodne, po njima je on mudar čovjek, učen. Govori Božjim rječnikom. Ali je neprihvatljiva druga istina: on se izdaje za nešto neobično, čudesno. Nevjerojatan je prijelaz s običnog čovjeka na Božjeg. Tesar može roditi samo tesara, postolar postolara, tko je siromah ostaje siromah. Misle: Nemoguće je da jedan zanesenjak, sanjar, putujući propovjednik, kome znamo sve do »devetog koljena« propovijeda nekakvo kraljevstvo Božje, jednakost i ravnopravnost svih pred Bogom, ozdravljenje od svih prisila i tlačenja. Jednostavno nisu htjeli vjerovati.

A Isus se ne brani, ne dokazuje se. Upozorava ih samo na poznatu rečenicu o proroku koji nema uspjeha u svom zavičaju, među svojima. Možda ćemo mi, za razliku od Nazarećana, Isusa i prihvatiti, ali teoretski, lako dati pristanak na ono »Tijelo Kristovo« u euharistiji, izgovarajući olako svoj »amen – tako neka bude«. Ali ga možda nećemo prepoznati i prihvatiti kada nam dođe u ljudima s kojima nam je teško svakodnevno živjeti. I onda ga, možda, lako odbaciti. Po onoj: »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!«



Četvrta nedjelja kroz godinu (31. siječnja)
Jr 1,4-5.17-19 * Ps 71,1-6b.15ab.17 * 1Kor 12,31–13,13 * Lk 4,21-30

Preminuo zadarski nadbiskup Ivan Prenđa

Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa preminuo je iznenada u Zagrebu u 71. godini života, 56. godini svećeništva i 20. godini biskupstva.


Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa preminuo je iznenada u ponedjeljak ujutro u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva, priopćio je Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije.

Nadbiskup Prenđa rođen je 31. prosinca 1939. godine u Zemuniku Gornjem. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru, a Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu, gdje je 1967. postigao licencijat iz teologije.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. godine u Zadru. U Zadarskoj nadbiskupiji vršio je sljedeće službe: od 1964. do 1968. bio je župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću; od 1968. do 1970. duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu "Zmajević" u Zadru; od 1970. do 1992. ravnatelj toga sjemeništa; od 1970. do 1972. kateheta mladih u Zadru; od 1981. do 1990. dopisnik Glasa Koncila; od 1970. do 1992. voditelj odjela za zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji.

Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990. godine, a biskupsko ređenje slavljeno je 9. lipnja te godine u zadarskoj katedrali. Službu nadbiskupa Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. veljače 1996. godine.

Nadbiskup Prenđa je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao mnoge službe, a trenutačno je vršio službu predsjednika Vijeća HBK za kler i bio član Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica. (ika / gk)

Tijelo pokojnog nadbiskupa Prenđe bit će izloženo u zadarskoj katedrali Sv. Stošije u petak 29. siječnja. Istoga dana navečer u 18 sati u katedrali će se održati molitveno bdjenje. U subotu 30. siječnja u 11 sati sprovodni obredi započet će misom zadušnicom koju će predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, nakon čega će tijelo pokojnog nadbiskupa biti pokopano u grobnici zadarskih nadbiskupa u katedrali.

Novoizabrani predsjednik Ivo Josipović posjetio Hrvatski Caritas

Novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović posjetio je u četvrtak djelatnike Hrvatskoga Caritas u povodu uključivanja Hrvatskog Caritasa u kampanju Caritasa Europe "Nula siromaštva" u Europskoj godini borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Predsjednika Josipovića, u čijoj je pratnji bio i predstojnik ureda novoizabranog predsjednika dr. Mirando Mrsić, primili su predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak i ravnatelj Hrvatskog Caritasa Ivan Milovčić te su ga upoznali s djelovanjem HC-a, trenutnim akcijama u Hrvatskoj i inozemstvu i planiranim projektima.

"Radostan sam što smo danas po prvi puta ugostili novoizabranog predsjednika Josipovića kojega smo u kratkom susretu upoznali s djelovanjem HC-a prema biskupijskim i župnim caritasima, tj. predstavili mu one akcije koje imamo u brizi za ljude u potrebi na području Hrvatske, ali i one projekte i akcije za ljude u potrebi izvan Hrvatske", rekao je ravnatelj Milovčić naglasivši kako HC trenutno provodi aktualnu akciju za pomoć stradalima od potresa na Haitiju te je objavio kako je do sada u toj akciji prikupljeno 2 milijuna i 200.000 kn za stradale u potresu.

Milovčić je spomenuo također akciju za stradale u poplavi u Hrvatskoj u kojoj je do sada Hrvatski Caritas prikupio nešto više od 120.000 kn. "Ove akcije su još uvijek u tijeku i nisu zatvorene. Preklapaju nam se mnoge akcije jer je 2010. godina u Europi proglašena godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti koji su veliki problem i to osjećamo kao skandal", rekao je ravnatelj HC-a.

Predsjednik Hrvatskoga Caritasa biskup Mrzljak upoznao je dr. Josipovića s radom HC-a te je podsjetio kako je u Crkvi karitativna djelatnost prisutna od samih njezinih prvih dana. "Preporučio sam Hrvatski Caritas za suradnju koja će nam svima biti potrebna, a oko dobrih djela možemo se uvijek naći bez obzira na životna opredjeljenja i uvjerenja jer ljudi dobre volje uvijek će se naći oko dobrih stvari", zaključio je biskup.

Novoizabrani predsjednik Josipović izrazio je radost što je posjetio Hrvatski Caritas te je naglasio kako mu je dobro poznat njegov rad te promoviranje socijalne solidarnosti i plemenitosti i one akcije o kojima je na susretu bila riječ koje, kako je istaknuo, "zaista znače puno onim ljudima kojima je pomoć potrebna".

"Plemenitost akcija koje Caritas provodi najbolje znaju oni kojima je pomoć bila pružena, oni ljudi koji danas u našem društvu nisu u mogućnosti imati sve ono što im je potrebno za normalan život", rekao je dr. Josipović te podsjetio na godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. "Deklaracija koju je ponudio Caritas sadrži plemenite ideje, ideje koje bi čovjeku trebale omogućiti da živi život dostojan čovjeka i u punoj mjeri podržavam tu deklaraciju i kao predsjednik republike pomagati ću i pridonositi toj akciji koliko god je to više moguće", istaknuo je dr. Josipović.

Hrvatskome Caritasu je novoizabrani predsjednik zaželio uspjeh, "što znači manje siromaštva, bijede i veću socijalnu uključenost ljudi čija je isključenost uvjetovana samim siromaštvom. Siguran sam u dobru suradnju sa svima onima koji čine dobro u društvu, a Caritas je zasigurno organizacija koja mnogim ljudima čini dobro".

Govoreći u uključivanje pomaganja putem Caritasa dr. Josipović je istaknuo kako čovjek uvijek može osobno pridonijeti nečemu dobrom te da je i do sada osobno pomagao u akcijama Caritasa, no da kao predsjednik ima i drukčije obveze, a to znači "motivirati one ljude koji u predsjedniku republike vide osobu koja je poticatelj nekih aktivnosti. Dakle, motivirati one ljude koji mogu dati neku pomoć da to doista i učine. Postoje i mnoge akcije koje bi Caritas mogao raditi zajedno s državnim institucijama. Predsjednik republike po Ustavu usklađuje rad državnih tijela i zato ne vidim razloga da ne pridonesem povezivanju državnih tijela, a posebno onih koja se bave socijalnom skrbi", istaknuo je dr. Josipović. (ms, gk)

28.1.2010.